Kursiljo ili Mali tečaj je katolički pokret kojeg je 1949. godine u Španjolskoj inicirala grupa angažiranih katolika (laika i svećenika), potaknutih uznemiravajućim pitanjem: Ako je kršćanin čovjek koji je otkupljen, zašto taj kršćanin ne izgleda radostan?
Cilj Malog tečaja jest duhovno obnoviti društvo obnovom njegovih pojedinaca. Na osobnoj razini Mali tečaj želi posvijestiti svakom kršćaninu dostojanstvo njegova poziva kojeg je primio krštenjem. Na društvenoj razini Mali tečaj želi potaknuti pojedinca kršćanina na skladniji život u zajednici (obiteljskoj, crkvenoj, profesionalnoj,…) te u njemu probuditi svijest da je pozvan živjeti u svijetu kojeg treba ustrajno produhovljavati, donošenjem evanđeoskog duha u sva područja života: ekonomije, politike, morala, medija, socijalnih struktura, odgoja i obrazovanja, kulture i dr. Sudionici Kursilja, njih 25 do 35, okupljaju se četiri dana (od četvrtka navečer do nedjelje poslijepodne) na jednom mjestu gdje slušaju svjedočanstva suradnika-laika i svećenika. Nakon svakog svjedočanstva slijedi razgovor o temi u manjim skupinama (5 – 6 sudionika). Svaka skupina ima svojeg animatora koji potiče i usmjerava skupinu te se svakom sudioniku pruža mogućnost izražavanja svojeg mišljenja i postavljanja pitanja. Za vrijeme predaha sudionicima na raspolaganju stoje svećenici, ne samo za ispovijedi nego i za osobne razgovore. Svakodnevno se moli (zajedničke i pojedinačne molitve), često koristeći kursiljistički molitvenik »Na putu k Bogu« s kojim se uči kako moliti. Osobito su snažna slavljenja liturgije i pokorničkog bogoslužja s tumačenjem simbola i uvođenjem u pojedine dijelove otajstva. Važan čimbenik je i ozračje na Tečaju koje stvara spontano druženje, pjesma, šale, zajedničko blagovanje te kava i kolači za koje se pobrinu župljani, bivši polaznici Tečaja. Dok traje Mali tečaj bivši polaznici i mnogi samostani mole za milosni uspjeh tečaja te šalju pisma podrške.
Stvaranje i doživljaj zajedništva za sve je sudionike događaj koji ostavlja najdublji dojam, no želimo napomenuti da Kursiljo ne želi izdvajati vjernike iz župe već ih probuditi da se angažiraju u župi. Sudionicima Malog tečaja pomaže se doći do vjerskog stava iz kojeg slijedi zauzetost za Crkvu kao »svoju stvar«. Iz zajedničke brige za nju, pozvani su da prema svojim mogućnostima surađuju u župi, zatim u različitim apostolskim skupinama i organizacijama. Različiti susreti nakon Malog tečaja, kao što su susreti prijateljske zajednice ili jednodnevne obnove, trebaju pomoći održati budnim duh odlučne vjere te podržati pojedinca u zajednici istomišljenika.
Danas je kursiljistička mreža satkana u 55 zemalja i ima više od pet milijuna ljudi. U Hrvatsku je Mali tečaj došao iz Austrije 1974. zahvaljujući ocu Josefu Cascalesu. Aktivno djeluje u Zagrebačkoj nadbiskupiji, Varaždinskoj i Zadarskoj biskupiji te Bosni i Hercegovini (Posušje).
Stvaranje i doživljaj zajedništva za sve je sudionike događaj koji ostavlja najdublji dojam, no želimo napomenuti da Kursiljo ne želi izdvajati vjernike iz župe već ih probuditi da se angažiraju u župi. Sudionicima Malog tečaja pomaže se doći do vjerskog stava iz kojeg slijedi zauzetost za Crkvu kao »svoju stvar«. Iz zajedničke brige za nju, pozvani su da prema svojim mogućnostima surađuju u župi, zatim u različitim apostolskim skupinama i organizacijama. Različiti susreti nakon Malog tečaja, kao što su susreti prijateljske zajednice ili jednodnevne obnove, trebaju pomoći održati budnim duh odlučne vjere te podržati pojedinca u zajednici istomišljenika.
Danas je kursiljistička mreža satkana u 55 zemalja i ima više od pet milijuna ljudi. U Hrvatsku je Mali tečaj došao iz Austrije 1974. zahvaljujući ocu Josefu Cascalesu. Aktivno djeluje u Zagrebačkoj nadbiskupiji, Varaždinskoj i Zadarskoj biskupiji te Bosni i Hercegovini (Posušje).
POVIJEST KURSILJA
Nekoliko osnovnih podataka o nastanku Kursilja: Pokret je nastao četrdesetih godina u Španjolskoj, točnije u vremenu od 1943. do 1949. godine (u siječnju 1949. godine održava se trodnevni tečaj koji je bio «službeni» tečaj broj 1). Bile su to godine nakon krvavog građanskog rata u kojima je Crkva činila sve kako bi oživjela vjeru posebno među mladima. U okviru toga pripremano je i veliko hodočašće mladih u najveće španjolsko svetište, Santiago de Compostello, gdje se nalaze zemni ostaci sv. Jakoba apostola, koji je, prema legendi, evangelizirao Pirinejski poluotok, i čiji su zemni ostaci pronađeni na sjeveru Španjolske. Radeći s budućim animatorima hodočašća, jedan, očito najdjelotvorniji način rada tako je izrastao u trodnevni kratki tečaj, španjolski Cursillo.
Spomenimo i nekoliko imena nezaobilazno povezanih uz Kursiljo. Svećenik SEBASTIAN GAYA bio je u Španjolskoj jedan od začetnika rada s mladim animatorima, pa je tako postao i duhovnik Kursilja. Drugi duhovnik bio je svećenik JUAN CAPO BOSH, duhovnik tečaja br. 1 (održan 7. do 10. siječnja 1949.).
Ne smijemo zaboraviti ni biskupa u Palmi de Mallorci, mons. JUANA HERVASA, koji je, vidjevši plodove prvih tečaja, podržao djelovanje pokreta u svojoj biskupiji (u jednoj je godini održano trideset tečajeva!). Jedna posebnost; kad su se iz nekih crkvenih krugova pojavile prve kritike pokreta, biskup je 1957. napisao pastoralno pismo pod imenom «Kursiljo kršćanstva, oružje kršćanske obnove», vjerojatno najduže pastoralno pismo jednog biskupa (pismo ima 500 stranica!).
Konačno, posebno mjesto u povijesti Kursilja zauzima vjernik – laik EDUARDO BONIN AGUILO, čovjek koji je, kako sam govori po Duhu Svetomu, osmislio trodnevni tečaj kakvog mi danas poznajemo (trodnevno trajanje, slijed tema koje se nadovezuju itd.).
Jer je pokret očito bio ljudima prihvatljiv, proširio se već sredinom pedesetih godina dvadesetog stoljeća po zemljama španjolskog govornog područja (po cijeloj Latinskoj Americi), a zatim i drugdje po svijetu. Prvi Kursiljo u Hrvatskoj održan je od 28. do 31. kolovoza 1974. godine u Samoboru u Taboru.
Danas Kursiljo postoji u šezdesetak zemalja svijeta, a trodnevni je tečaj prošlo više desetaka milijuna ljudi.
Ponešto o međunarodnoj povezanosti Kursilja. Već krajem šezdesetih godina pojavila se potreba povezivanja i koordinacije pokreta u raznim državama svijeta. Tako 1970. godine nastaje prva međunarodna grupa, Latinoamerička grupa, a kasnije se i drugdje po svijetu povezuju pokreti u raznim zemljama. Danas u okviru svjetske organizacije OMCC (kratica za Organismo Mundial de Cursillos de Cristianidad) postoje četiri međunarodna tajništva:
Latinoamerička grupa (GLCC), Azijsko pacifička grupa (APG), Europska grupa (GECC) i Sjevernoameričko karipska grupa (NACG).
Kursiljo je nastao kao prvi od modernih laičkih pokreta; prethodio je i II: Vatikanskom koncilu. Utjecao je i na stvaranje nekih drugih pokreta i udruga. Spomenimo samo Obiteljske susrete i Neokatekumenski put.
Na kraju, još jedna zanimljivost. Kursiljo su kao djelotvornu metodu rada s laicima preuzele i mnoge protestantske zajednice. Anglikanci su ga preuzeli u potpunosti, a neke druge, kao npr. Metodisti, Prezbiterijanci i Luterani izmijenili su određene dijelove i drukčije ih nazvali, ali su metodologija i cilj ostali isti.
Nekoliko osnovnih podataka o nastanku Kursilja: Pokret je nastao četrdesetih godina u Španjolskoj, točnije u vremenu od 1943. do 1949. godine (u siječnju 1949. godine održava se trodnevni tečaj koji je bio «službeni» tečaj broj 1). Bile su to godine nakon krvavog građanskog rata u kojima je Crkva činila sve kako bi oživjela vjeru posebno među mladima. U okviru toga pripremano je i veliko hodočašće mladih u najveće španjolsko svetište, Santiago de Compostello, gdje se nalaze zemni ostaci sv. Jakoba apostola, koji je, prema legendi, evangelizirao Pirinejski poluotok, i čiji su zemni ostaci pronađeni na sjeveru Španjolske. Radeći s budućim animatorima hodočašća, jedan, očito najdjelotvorniji način rada tako je izrastao u trodnevni kratki tečaj, španjolski Cursillo.
Spomenimo i nekoliko imena nezaobilazno povezanih uz Kursiljo. Svećenik SEBASTIAN GAYA bio je u Španjolskoj jedan od začetnika rada s mladim animatorima, pa je tako postao i duhovnik Kursilja. Drugi duhovnik bio je svećenik JUAN CAPO BOSH, duhovnik tečaja br. 1 (održan 7. do 10. siječnja 1949.).
Ne smijemo zaboraviti ni biskupa u Palmi de Mallorci, mons. JUANA HERVASA, koji je, vidjevši plodove prvih tečaja, podržao djelovanje pokreta u svojoj biskupiji (u jednoj je godini održano trideset tečajeva!). Jedna posebnost; kad su se iz nekih crkvenih krugova pojavile prve kritike pokreta, biskup je 1957. napisao pastoralno pismo pod imenom «Kursiljo kršćanstva, oružje kršćanske obnove», vjerojatno najduže pastoralno pismo jednog biskupa (pismo ima 500 stranica!).
Konačno, posebno mjesto u povijesti Kursilja zauzima vjernik – laik EDUARDO BONIN AGUILO, čovjek koji je, kako sam govori po Duhu Svetomu, osmislio trodnevni tečaj kakvog mi danas poznajemo (trodnevno trajanje, slijed tema koje se nadovezuju itd.).
Jer je pokret očito bio ljudima prihvatljiv, proširio se već sredinom pedesetih godina dvadesetog stoljeća po zemljama španjolskog govornog područja (po cijeloj Latinskoj Americi), a zatim i drugdje po svijetu. Prvi Kursiljo u Hrvatskoj održan je od 28. do 31. kolovoza 1974. godine u Samoboru u Taboru.
Danas Kursiljo postoji u šezdesetak zemalja svijeta, a trodnevni je tečaj prošlo više desetaka milijuna ljudi.
Ponešto o međunarodnoj povezanosti Kursilja. Već krajem šezdesetih godina pojavila se potreba povezivanja i koordinacije pokreta u raznim državama svijeta. Tako 1970. godine nastaje prva međunarodna grupa, Latinoamerička grupa, a kasnije se i drugdje po svijetu povezuju pokreti u raznim zemljama. Danas u okviru svjetske organizacije OMCC (kratica za Organismo Mundial de Cursillos de Cristianidad) postoje četiri međunarodna tajništva:
Latinoamerička grupa (GLCC), Azijsko pacifička grupa (APG), Europska grupa (GECC) i Sjevernoameričko karipska grupa (NACG).
Kursiljo je nastao kao prvi od modernih laičkih pokreta; prethodio je i II: Vatikanskom koncilu. Utjecao je i na stvaranje nekih drugih pokreta i udruga. Spomenimo samo Obiteljske susrete i Neokatekumenski put.
Na kraju, još jedna zanimljivost. Kursiljo su kao djelotvornu metodu rada s laicima preuzele i mnoge protestantske zajednice. Anglikanci su ga preuzeli u potpunosti, a neke druge, kao npr. Metodisti, Prezbiterijanci i Luterani izmijenili su određene dijelove i drukčije ih nazvali, ali su metodologija i cilj ostali isti.
Krunoslav Milas
