Početak priče ide daleko u prošlost kada je otac kaznio svoju petogodišnju kćerkicu jer je izgubila neku vrlo dragocjenu stvar. Novca je u tom vremenu bilo vrlo malo. Bilo je božićno vrijeme.
Slijedećeg jutra je djevojčica donijela mali poklon i rekla:
“Tata, to je za tebe.”
Tati je bilo vrlo neugodno, ali kada je otvorio kutiju i vidio, da unutra nema ničega, jako se naljutio.
Kćerkicu je prekorio:
“Zar ne znaš ako nešto pokloniš, očekuje se da se u kutiji nešto i nađe?”
Djevojčica ga je žalosno pogledala i suznim očima rekla:
“Tata, ali nije prazna.
Do vrha sam je napunila poljupcima samo za tebe.”
Tata je bio ganut. Kleknuo je pred kćerkicu, jako je zagrlio i zamolio za oprost.
Do kraja života čuvao je tu kutiju pored kreveta i uvijek, kada se osjećao izgubljeno i očajno, otvorio ju je i iz nje uzeo jedan nevidjivi poljubac i sjetio se ljubavi koju je kćerka spremila unutra.
