Lako je srediti vanjski izgled, ali treba se srediti izunutra.
Prije svega treba srediti svoje misli koje su često napunjenje svim i svačim, pune protuslovlja i nelogičnosti a često je u njima najmanje onoga pozitivnoga. Treba srediti svoju opterećenost prošlošću koja ne samo da uzima dragocijene trenutke sadašnjosti već u sebi proždire i našu budućnost. Treba jednom proniknuti laži u koje su nas uvjeravali i na kojima smo gradili svoj pogled na svijet, raščistiti jednom s njima i započeti svoj život ispočetka.
Lako je srediti vanjski izgled, ali treba se srediti izunutra. Treba srediti svoje osjećaje, čvorove u koje smo se zapleli i razloge zbog kojih smo se s nekima tako duboko vezali a zapravo nam štete, a neke odnose tako brzo prekinuli iako nikakvih loših naznaka nije bilo. Treba srediti preokupaciju brigama koje se nikada neće dogoditi ali ih neprestano prevrćemo u svojim mislima jer nam je lakše brinuti nego nešto poduzimati.
Treba jednom sebe srediti izunutra, razmisliti o ciljevima koje smo postavili, ulogama koje smo odlučili igrati a nikako nam ne idu jer mislimo da nam uvijek nešto nedostaje, da netko drugi treba pobrinuti za nas, da će nam netko izvana otkloniti sve prepreke na koje naiđemo. Treba jednom srediti u sebi onu granicu strpljenja i podignuti je, onu snagu dosljednosti i ojačati je, i pokazati koliko smo jaki i koliko možemo izdržati.
Lako je srediti vanjski izgled, staviti malo šminke na lice, neko markirano odijelo, naučiti dvije tri pomodne fraze i čini ti se da si riješio problem, da si postao netko. Ako nema ništa izunutra prije ili kasnije ćeš se sunovratiti u prazinu koja zjapi. Treba se srediti izunutra, ispuniti je nečim vrijednim i značajnim, ispuniti je Bogom. Postati drugi čovjek znači preobraziti sebe, obraćati se svakoga dana i postati čovjek sa punim značenjem te riječi.
