Jedva je tko umio izazovno izreći velike istine i tako znalački izraziti iskustvo kao Aurelije Augustin. Među veća umijeća tog mislioca i profesora govorništva ide i izričaj: “Ljubi i čini što hoćeš – Ama et fac quid vis”.
Izričaj je vrlo zanimljiv. On združuje zapravo dvoje: ljubav i slobodu. Radi se upravo o dvjema, povijesnim nanosima i osobnim shvaćanjima jako opterećenim riječima. Pod njima svatko podrazumijeva svoje. Što se sve ne naziva ljubav! Ili kako se sve ne podrazumijeva sloboda! Ovdje nas zanima biblijsko poimanje ljubavi i slobode.
Sloboda, prema Bibliji, poglavlje prema svetom Pavlu, koji joj je posvetio dosta mjesta u svojim pismima, znajući zapravo moći ljubiti. Čovjek koji je izgubio moć da ljubi, zapravo je zatočenik, zarobljenik vlastite sebičnosti. On ne ljubi drugoga (bližnjega), ne voli Drugoga (Boga), ali ne voli ni sebe. Naoko izgleda da voli sebe, ali ipak ne, jer izdvajajući se od drugoga priječi vlastiti rast. Čovjek može rasti samo s drugim i uz drugoga. Tko ne ljubi nikog osim sebe ne ljubi u konačnici ni sebe.
A što znači ljubiti? To znači davati i prihvaćati: davati ne samo svoje, nego sebe, i prihvaćati ne samo nešto od drugih, nego drugoga.
Po Bibliji, dakle, ljubav i sloboda su nerazdjeljive. Biti slobodan znači zapravo ljubiti, a ljubiti znači davati sebe ( a biti JA znači prvenstveno biti slobodan) i prihvaćati drugoga (znači uzimati ga u slobodi). Aurelije Augustin je imao sluha za poruku Biblije.
Kad bismo sveukupnu Bibliju htjeli sažeti na riječ, onda bi ta riječ bila: LJUBI. Biblija daje znati da su zakon i proroci sadržani u zapovijedi ljubavi. Ljubav je nova zapovijed. Sve što izlazi iz ljubavi što je njome nadahnuto i nošeno, ljubavi prema sebi, prema drugome i prema Drugome, jest dobro. I u tom smislu je sv. Augustin sa sigurnošću mogao reći: “Ljubi i čini što hoćeš”.
vlč. Ivan Golub, Čežnja za licem
