Ljubim te,
Tebe, Bože Trojedini,
čija ljubav na dlanu drži čitav svijet,
svijet koji ne postoji za tebe,
nego za nas,
stvoren od tvoje ljubavi prečiste,
nesebične i beskrajno darežljive.
Ti, vječna Ljubavi,
bio si nepotreban moje ljubavi prema tebi,
tâ ona ionako ne daje ništa tvome veličanstvu,
nisi me trebao zbog neke koristi,
niti me voliš jer sam ti nužan,
bez mene tvoji planovi uspjevaju,
slava se tvoja očituje svijetu,
i bez moje braće i sestre
ti si i dalje Bog.
Pa ipak u svojoj želji da budem željen,
stvorio si me da budem stvoren.
U najslobodnijoj slobodi
daješ mi da budem
i da mi besplatno,
iz čiste ljubavi i dobrote,
pružiš udjela u božanskome životu,
samo zato jer me voliš kakav jesam.
U promislima tvojim nisam samo broj
pa opet, kad se sve zbroji i oduzme
ne ostaje mi ništa osim tebe,
jer od tebe sam stvoren
u slobodi za slobodu
u ljubavi za ljubav.
Zato ljubim te,
Dobri Bože moj,
jer si mi dao da te ljubim
i prvi put osjećam da je tako
jer si takav kakav jesi.
mag. theol. Darko Rapić
