27. DAN
Čuvajte se isprazna gunđanja
i čuvajte jezik od opakih riječi,
jer i najtajnija riječ nije bez učinka, a lažljiva usta ubijaju dušu.
(Izr 18,14)
Trideset prva lekcija – Prestani ubijati!
Čuo si, dragi moj brate, da peta Božja zapovijed glasi: „Ne ubij!“ Osim što si odmah u sebi stvorio sliku nekog hladnog ili vatrenog oružja kojim netko može usmrtiti drugoga, koliko si o toj zapovijedi doista promišljao? Ubiti nekoga znači mu oduzeti život. Međutim, oduzeti nekome život nije samo uvesti ga u smrt. Nema govora o tome da je uvesti nekoga svojom voljom u smrt strašan grijeh. Ljudski život je svet, svatko od nas je Božje stvoriteljsko djelo koje nitko nema pravo uništiti. Bez obzira bio taj život tek u začetku ili u najzadnjem stadiju zabranjeno je prekinuti bilo čiji život. Život je Božji dar, dužan si ga prihvaćati sa zahvalnošću i čuvati ga Bogu na čast a sebi na spasenje. Ti si samo upravitelj svoga života, nisi vlasnik pa da s njime raspolažeš kako hoćeš.
Već sam ti rekao da ubiti nekoga ne znači samo fizički prekinuti život. O ne, ubiti možeš na više načina. Osim što možeš ubiti nekoga svojom vlastitom rukom, možeš ubiti i svojim riječima. Ružne i pogrdne riječi mogu ubiti svako nevino biće ili pak otvoriti toliko veliku ranu koja do kraja života možda nikada ne zacijeli. Tvoj jezik može ubiti više ljudi odjednom kada širiš laži i klevete, kada optužuješ ili ogovaraš. Tada ubijaš sebe zavišću, ubijaš drugoga jer mu siješ otrov u njegovu dušu te ubijaš dobru sliku onoga o kome tvoj jezik blebeće. Ubojica si i ako pomažeš onima koji ubijaju rukom ili jezikom jer si s njima stao na put zlih i nisi ništa učinio da ih spriječiš. Ubojica si i ako ne braniš slabe i ne čuvaš njihovo dostojanstvo i život. Ubojica si ako ne činiš ništa da bi drugoga spasio. Ako ne nahraniš gladnoga kad imaš priliku na jedan si ga način ubio. Ubojica si ako sablaziš drugoga zbog svojih zlih djela jer nekoga tako možeš nekoga odvući od Krista – ta ubio si Boga u njima. Osim toga, svojim teškim grijesima ubojica si svoje duše i možeš ubiti dušu drugoga oduzimajući im život u milosti Božjoj. Vidiš li što znači ubijati? Znam, priznajem da sam malo pretjerao, želim ti samo da budeš svjestan da ubiti ne znači samo uzeti mač i probosti nekoga. Postoje različite vrste mačeva, o jednom govori psalam 57: „Zubi su im koplja i strijele, a jezik im mač je naoštren“. Najgori su oni koji ubijaju i tijelo i dušu.
Najveći motiv ubojstva su srdžba i zavist. O zavisti sam ti već govorio, a sada dopusti nekoliko riječi o srdžbi. Srdžba ponekad može biti krepost i dobra stvar. Pavao kaže: „Srdite se, al ne griješite“. Griješiti u srdžbi jest kad srdžba toliko naraste u tebi da te savlada i ti više ne gospodariš sobom. Dozvoljeno ti je srditi se na nepravdu i grijehe, ali ne smiješ dozvoliti da se vatra srdžbe ne rasplamti jer srdžba za sobom dolijeva mržnju. Uspiješ li ukrotiti srdžbu čuvat ćeš se oštrih riječi svoga jezika – ta budi na jeziku i srdžbi spor, prije nego nešto izgovoriš promisli što možeš sve s tim riječima učiniti! Zapovijed „Ne ubij“ poziva tvoje srce na mir, na ne osvećivanje i ne povođenje za srdžbom i zavisti. Jedina dva ubojstva koja su ti dozvoljena su umirati sebi da bi Krist u tvome životu prevladao i ljubavlju „pobiti“ svako zlo.
Razmatranje današnjeg evanđelja:
Iv 7,1-2.10.25-30: U ono vrijeme: Isus je obilazio po Galileji; nije htio u Judeju jer su Židovi tražili da ga ubiju. Bijaše blizu židovski Blagdan sjenica.
Ali pošto njegova braća uziđoše na blagdan, uziđe i on, ne javno, nego potajno.
Rekoše tad neki Jeruzalemci: »Nije li to onaj koga traže da ga ubiju? A evo, posve otvoreno govori i ništa mu ne kažu. Da nisu možda i glavari doista upoznali da je on Krist? Ali za njega znamo odakle je, a kad Krist dođe, nitko neće znati odakle je!« Nato Isus, koji je učio u Hramu, povika:
»Da! Poznajete me i znate odakle sam! A ipak ja nisam došao sam od sebe: postoji jedan istiniti koji me posla. Njega vi ne znate. Ja ga znadem jer sam od njega i on me poslao.«
Židovi su otad vrebali da ga uhvate. Ipak nitko ne stavi na nj ruke jer još nije bio došao njegov čas.
Ponovo pročitaj današnje evanđelje pa zastani par minuta u tišini razmišljajući što ti Bog želi reći s ovim tekstom.
Židovska zavist i srdžba, prema Ivanovu evanđelju, rađa se već pri početku Isusova djelovanja. Oni traže da ga ubiju jer krši židovski zakon. Ali Isusov čas još nije došao. Time se želi reći da je Isus, Bog, onaj koji upravlja događajima. Tek kad dođe njegov čas on će dozvoliti da se dogodi ono što se ima dogoditi. No, do tog časa Isus nije bio besposlen. On se pripremao moleći u samoći, djelujući. Što ti činiš dok čekaš svoj čas? Isus za sebe kaže da poznaje tko ga je poslao, koliko ti vjeruješ u svoje poslanje? Možeš li uopće reći da imaš neko poslanje budući da je Bog i tvoj Otac? Kako reagiraš na osude i klevete drugih? Sprječavaju li te optužbe drugih u tvome društvenom i kršćanskom djelovanju? Zapamti da svojim radom ne možeš sve oduševiti, uvijek će biti netko tko će tvoj rad i tvoje djelo osporiti. Ti se ne osvrći na to, ne dopusti da te ljudi time ubiju. Sve što radiš radi za Boga.
Današnji zadatak: Danas posti za borbu protiv smrtnih grijeha. Ne zaboravi na tjedni zadatak.
Molitva: O dođi, Stvorče, Duše Svet, pohodi duše vjernika, poteci višnjom milosti, u grudi štono stvori ih. Ti nazivaš se Tješitelj, blagodat Boga Svevišnjeg, studenac živi, ljubav, plam i pomazanje duhovno! Darova sedam razdaješ, Ti, prste desne Očeve, od vječnog Oca obećan, Ti puniš usta besjedom! Zapali svjetlo u srcu, zadahni dušu ljubavlju, u nemoćima tjelesnim potkrepljuj nas bez prestanka! Dušmana od nas otjeraj i postojani mir nam daj, ispred nas idi, vodi nas, da svakog zla se klonimo! Daj Oca da upoznamo, i Krista, Sina njegova, i u Te Duha njihova, da vjerujemo sveudilj! Sva slava Ocu vječnomu, i uskrslome Sinu mu, sa Tješiteljem presvetim nek bude sada i uvijeke. Amen.
26. dan duhovnih vježbi: Kršćanin je svjedok
mag theol. Darko Rapić
