Papa Benedikt XVI. svojevremeno je izjavio, misleći na Crkvu, kako je ona lađa koja pušta na sve strane.
Time je htio upozoriti kako unutar Katoličke crkve postoje razni problemi i poteškoće koji opterećuju Crkvu. Ali, osim te činjenice, postoji i nepobitna činjenica da je Katolička crkva brod koji moćnici ovoga svijeta žele potopiti po svaku cijenu. To vrlo vješto, podmuklo, a ponekad i sasvim otvoreno pokušavaju, od Francuske revolucije pa sve do naših dana. Poznata nam je borba protiv Crkve „knjigama i raznim pamfletima“. Sve su to pokušaji da Petrovu lađu oštete, da joj probiju bok. Neki su je pokušali zapaliti, neki smanjiti njezin utjecaj na čovjeka, neki je staviti na margine svih zbivanja ili prezreti i ušutkati. Unatoč svemu, svim olujama, Katolička crkva stoji i djeluje. Dva su stožerna kamena njezina postojanja – Euharistija i Marija Pomoćnica. Vođena Duhom Svetim, prolazi kroz oluje koliko god žestoko udaraju na nju. Njezine muke sjajno su opisane u viđenju svetog Ivana don Bosca.
Pomoćnica Kršćana – spomendan ustanovljen 24. svibnja 1814.
Pomoćnica Kršćana (lat. Sancta Maria Auxilium Christianorum ) rimokatolički je marijanski blagdan koji se slavi 24. svibnja. Sveti Ivan Zlatousti prvi je uporabio ovaj naslov 345. godine. I Don Bosco je promicao marijansku pobožnost pod tim naslovom. Naslov Marija Pomoćnice kršćana povezan je s obranom kršćanske Europe, sjevera Afrike i Bliskog istoka od nekršćanskih naroda tijekom srednjega vijeka. Godine 1572. islamsko Osmansko Carstvo imalo je namjeru napasti kršćansku Europu. Papa Pio V. pozvao je kršćansku vojsku iz cijele Europe da brani kontinent i zamolio vjernike da se mole Mariji. Poraz muslimanskih Turaka pripisan je zagovoru Blažene Djevice Marije pod naslovom Marije Pomoćnice. Papa Lav XIII. odobrio je kanonsku krunidbu slike koja nosi naslov Pomoćnice Kršćana 17. svibnja 1903. godine, koja je sada u bazilici Marije Pomoćnice Kršćana.
Korijeni pobožnosti Mariji Pomoćnici Kršćana
Postoje dva natpisa iz prvih stoljeća kršćanstva na grčkom koji se odnose na Djevicu Mariju – θεοτοκος (Teotokos, Majka Božja) i Βοετεια (Pomoćnica). Sami crkveni oci nazivaju Mariju „Βοετεια”. Ivan Zlatousti koristio se tim naslovom u propovijedi (345.), te Proklo Carigradski (476.) i Seba iz Cezareje (532.). Poslije 5. stoljeća tim su se naslovom koristili Romano Melone (518.), Sofrinije Jeruzalemski (560.), Ivan iz Damaska (749.) i German iz Carigrada (733.).
Lauretanske litanije – Marija Pomoćnica
Ovaj naslov Blažene Djevice Marije uvršten je u litanije poslije kršćanske pobjede nad Turcima, 7. listopada 1571., u bitci kod Lepanta. Kršćani su tu svoju pobjedu nad tada jačom i nadmoćnijom islamskom vojskom pripisali zagovoru Blažene Djevice Marije, a papa Pio V. odredio je da se u spomen na tu bitku svake godine 7. listopada slavi spomen Blažene Djevice Marije od Krunice ili Marije Pobjednice.
Blagdan Marije Pomoćnice
Blagdan Gospe Pomoćnice Kršćana ustanovio je papa Pio VII. On je po nalogu Napoleona I. bio uhićen 5. lipnja 1808. godine, nakon što je, poslije konklava, ponovio izopćenje Napoleona I., potvrdivši čin svoga prethodnika pape Pija VI. Nakon proglašenja izopćenja, Napoleon zatvara papu u Certosi kod Firence, pa u Savonu, gdje ostaje sljedeće tri godine. Napoleon I. doživljava poraz 1813. kod Leipziga. Papa na povratku iz sužanjstva trijumfalno ulazi u Rim 24. svibnja 1814. Od tada se blagdan Pomoćnice Kršćana obilježava kao uspomena na povratak pape Pija VII. iz sužanjstva.
24. svibnja – Marija Pomoćnica, viđenje svetog Ivana Bosca o progonima Crkve
Naročiti doprinos širenju pobožnosti Marije Pomoćnice dali su salezijanci, Družba svetog Franje Saleškog, koju je utemeljio sveti Ivan Bosco i koja s velikim uspjehom i žarom djeluje i u Hrvatskoj. Veliki Don Bosco svoju je družbu posvetio Mariji Pomoćnici, a prva vjernička udruga Marije Pomoćnice osnovana je u Torinu 1868. godine s ciljem i željom promicanja autentičnog kršćanskog života po Marijinu primjeru i zagovoru.
Viđenje don Bosca u snu
Viđenje govori o velikoj borbi i napadu na Katoličku crkvu u vremenima koja dolaze (don Bosco je umro potkraj 19. stoljeća) i o dva stupa za koje se veže skoro potopljeni brod (Crkva) s smrtno ranjenim papom – Euharistija kao veliki stup i Marija kao manji stup.
Opis don Boscova viđenja napada na Katoličku crkvu
„Prije par noći usnuo sam ovaj san. Istina, snovi nisu ništa doli snovi, ali ipak ću vam ga ispričati na vašu duhovnu korist. Baš kao što sam spreman reći vam sve svoje grijehe – radije bi da mi na glavu padne strop nego da vas krivo uputim. Zamislite da sa mnom stojite na obali ili, još bolje, na izdignutoj litici, a oko nje nigdje kopna na vidiku. Golemo morsko prostranstvo puno zastrašujućim brojem lađa poredanih u borbeni niz, na pramcima im tvrdo zašiljeno koplje za probijanje, sposobno probiti svaku obranu. Sve su naoružane do zuba, topovima, zapaljivim bombama, vatrenim oružjem svake vrste, čak i knjigama. Sve su usmjerene prema jednom veličanstvenom brodu, moćnijem nego one sve. Dok su mu prilazile, lađe su nastojale probiti ga, zapaliti, te bilo kako oštetiti. Ova dostojanstveno plovilo su štitile lađe u pratnji. Vjetar i valovi su pomagali neprijatelju. Usred ovog beskrajnog mora bijahu dva čvrsta stupa. Bijahu nedaleko jedan drugoga. Prvi je sezao u nebesa, a na njemu kip Bezgrješene Djevice. Na podnožju toga stupa je natpis: Pomoćnica Kršćana. Drugi stup je viši i robusniji od prvoga, a na njemu se nalazi Hostija proporcionalne veličine. Na podnožju stupa piše: Spasenje vjernika. Veličanstvenim brodom zapovijeda – Rimski vrhovni svećenik (Pontifex). Videći neprijateljevu srdžbu, te moguću tužnu sudbu svojih pratećih brodova, sazva svoje kapetane na sastanak. Međutim, dok su oni diskutirali o svojoj strategiji, nasta jaka oluja pa su se morali vratiti na svoje lađe. Kad je oluja jenjala, Papa opet sazva svoje kapetane, dok je njegov brod nastavio svojim kursom. Ali, oluja opet pojača. Stojeći za kormilom, Papa je napeo sve svoje mišiće ne bi li brod doveo između dva stupa, sa čijih su oboda visjeli brojna sidra i jake kuke na lancima, kao sidrišta za lađe. Cijela je neprijateljska flota nastojala prepriječiti Papi put, te potopiti brod, pa koliko koštalo da koštalo. Bombardirali su ga svim i svačim što su imali: knjigama i pamfletima, zapaljivim bombama, vatrenim oružjem, topovima. Bitka je čak postala još žešća. Ojačani pramčani kljunovi probijali su brod, opet i opet, ali sve je uzaludno, kao neoštećen i neustrašiv, on je plovio svojim kursom. Ponekad bi ga zastrašujuće proboli i napravili rupu u trupu broda, ali bi odmah sa dva stupa zapuhao povjetarac i zabrtvio rupu. U međuvremenu, neprijateljski se topovi i puške rasprsnuše, a kljunovi se rascijepaše, lađe probiše i potonuše na dno mora. U zasljepljujućem bijesu, neprijatelj započe borbu prsa o prsa, proklinjući i izgovarajući svakakve gadosti. Iznenada Papa pade ozbiljno ranjen. Odmah su mu pomogli brzo ustati, ali ga opet pogodiše i on pade mrtav nauznak. Neprijatelji slavodobitno kliknuše, a njihovim lađama prostruja radost. Ali, čim je Papa izdahnuo, drugi je zauze njegovo mjesto. Izabrali su ga kapetani pratećih lađa tako brzo da je vijest o Papinoj smrti koincidirala s viješću o njegovu nasljedniku.
Neprijatelj je izgubio samopouzdanje.
Probijajući se kroz neprijateljski otpor, novi Papa doveze sigurno brod između dva stupa i usidri ga za njih, prvo za stup na kojemu bijaše Hostija, a zatim za stup na kojemu bijaše Djevica. Tad se poče nešto izvanredno događati. Neprijateljski brodovi u panici i u neredu sudaraše se međusobno, tako potapajući jedan drugoga. Neki prateći brodovi koji su se dostojanstveno borili uz Papin brod prvi su se privezali uz dva stupa. Mnogi drugi, koji su se bojali i držali se postrani dok se bitka odvijala, stajaše mirno, čekajući dok neprijateljske lađe potpuno ne potonuše u valovlju. Tada, i one krenuše prema dva stupa, privezaše se na kuke s lancima, te sigurno i mirno jedriše pokraj veličanstvenog broda. Tad na moru nastade velika bonaca.“
Svetišta: Bazilika Marije Pomoćnice, Torino; bazilika Marije Pomoćnice, Rim; bazilika Marija Pomagaj, Brezje, Slovenija
Marija Pomagaj – Brezje – Kratka povijest slovenskog nacionalnog svetišta
• 1800. župnik dr. Urban Ažbe iz sela Mošnje crkvi Sv. Vida sazida kapelicu u čast Mariji Pomoćnici
• 1814. Leopold Layer iz Kranja oslika kapelicu i iste godine naslika i sliku Marije Pomoćnice po motivu iz Innsbrucka
• 1863. zbog sve brojnijih milosnih ozdravljenja Božji put (hodočašće) na Brezje postaje sve omiljeniji, a crkva premala za mnoštvo hodočasnika
• 1898. blagoslovljen novoizgrađeni franjevački samostan
• 1900. završena i posvećena današnja crkva
• 1907. biskup dr. Anton Bonaventura Jeglič okrunjuje milosni lik Marije Pomoćnice
• 1935. milosni lik Marije Pomoćnice prvi put napušta Brezje. Kao zaštitnica Euharistijskog kongresa, kip putuje u Ljubljanu
• 1937. po nacrtima arhitekta Joža Plečnika uređuje se park pred crkvom
• 1941. – 1947. Marijina slika je preživjela vrijeme II. svjetskog rata na Trsatu i u ljubljanskoj katedrali
• 1988. Papa Ivan Pavao II. crkvi dodjeljuje časni naziv manje bazilike
• 1996. Papa prilikom posjeta Sloveniji posjećuje Brezje. Milosni lik hodočasti po gorenjskim i dolenjskim župama. Marija Pomoćnica zaštitnica je veselog događaja povodom 125. godišnjice kršćanstva slovenskog naroda (je li ovo točno?) na hipodromu u Stožicama
• 2000. Slovenska biskupska konferencija baziliku Marije Pomoćnice proglašava slovenskim marijanskim nacionalnim svetištem
• 2007. svečano slavlje povodom 100. godišnjice krunjenja i uređenje prostora za mise na otvorenom
• 2010. Marija Pomoćnica hodočasti na Slovenski Euharistijski kongres u Celje.
Čudo preobraćenja
Brojni hodočasnici Mariji Pomagaj pričaju o događajima koji su im se dogodili u vrijeme posjeta svetištu ili nakon zavjetovanja Mariji Pomoćnici. Prvi slučajevi čudesnih ozdravljenja dogodili su se pedesetih godina, nakon uspostavljanja Božjeg puta, a i danas se događaju više ili manje posvjedočeni slučajevi. Na Brezju se svakodnevno događaju čuda preobraćenja po sakramentu ispovijedi, kada tisuće vjernika traže mir duše i srca, i Božjim ga posredovanjem i milošću prime.
Molitva Mariji Pomoćnici
Presveta Djevice Marijo, pomoćnice kršćana,
kako je dobro doći do tebe
i moliti za vječnu pomoć.
Ako zemaljske majke zaborave svoju djecu,
kako bi nas mogla ti, najdraža naša Majko, zaboraviti?
Budi nam pomoć, molimo te, u svim našim potrebama, u svakoj boli,
a osobito u svim našim kušnjama.
Molimo tvoju neprekidnu pomoć svima onima koji trpe.
Pomozi slabima, izliječi bolesne, obrati grješnike.
Neka po tvom zagovoru rastu duhovna zvanja.
Zauzmi se za nas, Marijo, pomoćnice kršćana,
da se uteknemo tebi ovdje na zemlji i da te možemo voljeti i vječno
ti biti zahvalni na nebu. Amen!
vlč. Vladimir Trkmić
