Svaka marijanska svetkovina u nama kršćanima izaziva strahopoštovanje jer nas te svetkovine uvijek vode prema Kristu.
U nama je tada snažna prisutnost iskustva Krista jer majka Marija je uvijek ona koja iskreno pristupa bez ikakvih idealizacija. Kao ponizna, iskrena službenica ušla je u povijest spasenja kao žena izabrana za najdivnije djelo koje je Bog pripravio čovječanstvu. Divno djelo rođenja Sina Božjega onoga koji spašava svijet od smrti grijeha i smrti tijela. U ovom neizmjernom daru je upravo i promatramo kao najdivniji uzor za naš kršćanski život jer samo Marija postaje najsavršeniji uzor kako se živi vjera. U stalnosti i nepromjenjivosti u otvorenosti Duhu Svetome posvetitelju.
Marija nam je draga jer smo svjesni njezinog života. Svjesni smo da je jedna od nas. No uvelike se od nas razlikuje. Razapeti smo u životu između ljudskih želja i služenja Božje volje. A ona upravo zbog prianjanja u jednostavnosti i podlaganja Bogu postaje model ispunjena života. I zato jest za nas službenica Božja. Ona koja vrši Božju volju bez preispitivanja. Odabrana od Boga kao ona koja će biti službenica Božjoj riječi rođena i odrasla u Nazaretu u ničemu se nije razlikovala od bilo koje tadašnje žene Izraela. Pobožna, prepuna poštovanja prema roditeljima, poslušna, marljiva, voljna pomoći, jednostavna. Rekli bi mnogi danas ništa posebno. Jer ako tako živiš onda si neprimjetan. Ovaj svijet treba prpošnost, seksipil, zanosnost, veličinu, glamur. To se primjećuje i cijeni. To je život koji je osmišljen jer ako se ne poslikaš i ne objaviš to na svim društvenim mrežama ostaješ anoniman. Ovaj otrcani model u kojem živimo koji je određen kao univerzalni obrazac ponašanja i sveprisutnosti ostavlja iza sebe pustoš i neostvarenost, razočaranost i neutješnost. Teško se nositi s trendovima jer ti ne pomažu ni korekcije ni foto shopovi kad se iskreno pogledaš i susretneš sa sobom kakav jesi. Sve dok se kao kršćani ne otrijeznimo od pomame za ovakvim ispraznim načinom života u nama neće biti iskrene i prave radosti.
I zato nam je danas i darovana ova svetkovina Uznesenja na nebo naše Majke. Ono što je Bogu dragocjeno nikada neće biti prepušteno propadanju na ni jedan način. Taj dar kušamo kroz ovo veliko iskustvo neizmjerne Božje ljubavi. Jer u Marijinom uznesenju gledamo i svoje. Gledamo svoj vječni život budućnosti u Bogu. Današnji dan je za svakog od nas generalno sređivanje vjerskog života. Častiti Mariju samo na izvanjski način kroz kojekakve naučene tradicionalne forme a ne promijeniti život od toga nema ništa. Ići u svetišta a ne zaživjeti vjeru je farizejština i licemjerje. Zato se i upućujemo na razne načine pokore i prihvaćanja pa čak i žrtvica koje će nas vratiti na pravi put. Tjelesno naporna hodočašća isprepletena zavjetom molitvom okrunjena sakramentima pokore i pomirenja sa sobom, sa svima oko sebe i Bogom donose blagoslov. No ako se samo hoda eto tako ništa od tih šetnji i tjelesnog umora. Praviti generalku je zahtjevan pothvat. to od svakog od nas iziskuje ogroman trud i odricanje. Tada izbacujemo sve smeće, sve što je dotrajalo što nam više nije potrebno za život. I sami znate da ono što niste obukli u zadnjih godinu dana da više nećete ni obući nikada. Nepotrebno je zadržavati i gušiti se u smeću. A toliko je toga nepotrebno u našoj duši što ne da mjesta pravim i važnim životnim milostima.
Zato danas započnimo generalku izbacivanja sveg nakupljenog smeća iz prošlosti, sadašnjosti pa i budućnosti. Što se više izbaci nepotrebnoga to bolje. Jer koliko smo spremni izbaciti nepotrebno na toliko smo spremni za novo vjersko iskustvo Božje prisutnosti. Toliko se u nama nataložilo svega onoga što nije vjera već foklor. Pa i danas mnogima će biti važno nešto što je sporedno. Onako kad se iz prikrajka promatraju mase u svim svetištima onda je za neke iznimno važno proći u procesiju a iza toga se sjedne u kafić svrati na čevape ili topli pa uz neprimjerene ponižavajuće komentare prolaznika, dobacivanja, ogovaranja kao pozorno se sluša misa jer i tamo se čuje iz svetišta pa se to isto kao računa da smo bili na misi. Iskrojili smo mi svoju vjeru. Vjera nam je postala trgovačko društvo. Uvjereni kako smo se baš lijepo proveli. I kako smo opet Boga zavarali. Lažemo sebe i nastavljamo svoj lažni život živjeti i dalje. Čišćenje od farizejske lažne vjere na koje nas poziva Marija za nas je novo oslobođenje. Sve ono što se skladišti dugotrajno nosi svoje posljedice. Toliko se nataložilo zla u nama da ga više i ne primjećujemo. To je taj “ Zmaj veliki, ognjen, sa sedam glava i deset rogova; na glavama mu sedam kruna, a rep mu povlači trećinu zvijezda nebeskih – i obori ih na zemlju.“ Navikli smo radije biti sluge zla negoli da se oslobodimo od tog nepotrebnog uništavajućeg ropstva. Potrudimo se učiniti nešto za sebe dobro i kvalitetno.
Započnimo slijediti Mariju. Mariju vjernicu. Slijedimo je u onom u čemu ona prednjači u poniznosti i otvorenosti Bogu. Tu je sva snaga vjere. Kad se Bogu staviš u ruke onda je tada život osmišljen. Tada spoznamo koliko nam toga je potrebno a koliko nam je toga nepotrebno. Kako ćemo prepoznati da smo na dobrom putu? Kroz zahvaljivanje. Kroz svoj vlastiti Veliča. Jer kad spoznamo koliko je Bog snažan u našem životu ne može se ostati nezahvalan. „Veliča duša moja Gospodina,klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju.“ Bog nas ljubi neizmjernom ljubavlju i za svakog od nas pripravio je iste identične darove kao i našoj majci. Krenimo k njoj na savijet. Ona će prepoznati sve što nam nedostaje. Ona će bez naših suvišnih riječi iskazati naše potrebe svome Sinu. Jer majka vidi sve naše nedostatke visi sve potrebe koje njezino dijete treba. Majka uvijek sve primjećuje. Svaku promjenu, svaku bol, svaku želju. A nama poručuje jasno i glasno: „Sve što vam rekne učinite.“ To je naš put kojim ozdravljamo i postajemo vjerni sinovi i kćeri nebeskoga Oca. Neka nas prati Marijina poniznost. Neka nas hrabri Marijina jakost. Neka nas blagoslivlja Marijina vjernost. Neka nam je blagoslovljena ova svetkovina našeg nebeskog uzdignuća.
don Damir Bistrić
