Vjerska istina o Presvetom Trojstvu središte je kršćanske vjere, ali sigurno i najveća tajna naše vjere. Jedan Bog u tri osobe. I za najveće umove Crkve to je bila i ostala tajna.
Poznat je doživljaj sv. Augustina. Htio je pisati knjigu o presv. Trojstvu. Ali njegovo pisanje nije napredovalo. On je imao san. Šećući se uz obalu vido je dječaka koji je prelijevao školjkom more u rupu . „Što radiš?,“ upitao je dječaka. „Želim more preliti u ovu rupu.“ Tada se Augustinu otvore oči kad je spoznao da je nemoguće preliti u malu glavu tajnu velikoga Boga. Bila je to prva i važna spoznaja s tim u vezi: Bog je velik, veći nego ga možemo zamisliti, jer on nadilazi sve naše ograničene horizonte. „Kad bi ga spoznao to ne bi bio Bog.“
Ta rečenica o neshvatljivosti trojedinoga Boga je prožela sv. Augustina. Iz te spoznaje tajne Boga proizlazi molitva jednake slave za Oca, Sina i Duha Svetoga – molitva “Slava Ocu”. Zato je u Novom Zavjetu najvažniji izričaj o Bogu nalazimo u poslanici sv. Ivana apostola: „Bog je ljubav“ Možemo razumjeti iz ovog izričaja mnogo toga o tajni Boga. Možemo reći da ova rečenica izražava biće Božje. Ljubavi nema ako nema onoga koji je ljubljen. Ljubavi može biti između dvije osobe. Bit ljubavi je odnos, zajedništvo i razgovor. Izraz, da je Bog ljubav, govori da Bog nije osamljeni JA nego u Bogu mora biti i Ti i Mi, da u Bogu mora biti zajedništvo, razgovor, ono što nazivamo Otac, Sin i Duh Sveti. Mi živimo u povezanosti s presvetim Trojstvom koji nam dariva Duha Svetoga u srca naša.
U sv. Pismu Staroga zavjeta stoji da je Bog stvorio čovjeka na svoju sliku. Ako uopće postoji neka slika Boga, koju je inače zabranjivao Stari Zavjet, onda je to čovjek. U čovjeku se nalaze moći duše: razum i volja. Čovjek razumom želi shvatiti tko je on, stalno sa sobom razgovara, ali se ne može potpuno spoznati jer je njegovo biće od duše i rijela neprozoirno, a voljom izražava nesavršenom ljubavlju svoj odnos prema dobru u sebi. I Bog ima razum u koji Otac prelijeva sve svoje biće te je Sin zapravo Misao ili Riječ Očeva pravi Bog jer Otac svu svoju božansku narav, koja čini Boga Bogom, prelijeva u svoju Misao.
Čovjek nikada ne može znati sve od sebi, a Bog svu svoju neizmjernu narav prelijeva u svoju Misao te je jednako Bog kao i Otac. Čovjek ljubi nesavršenom ljubavlju dobro u sebi, a Otac i Sin se međusobno darivaju u Duhu Svetom savršenom ljubavlju kao svom zajedničkom Mi. Zato je i Duh Sveti Bog jer posjeduje svu božansku narav. Otac je u Novom zavjetu poslao Sina svoga koji je postao čovjek i koji je „Odsjaj slave Božje i slika njegova Bića,“ Očev Ti, kaže poslanica Hebrejima. Zato u Kristu vidimo Oca „Tko u mene vjeruje, ne vjeruje u mene nego u onoga koji je mene poslao i tko mene vidi, vidi i onoga tko me je poslao.“
Otkad je Bog postao čovjekom u Isusu Kristu Bog nam je donio nauk o tajni svoje ljubavi. Bog nas ljubi i nikada nije udaljen od nas. On nam se dao u svom Sinu Isusu Kristu i prima nas u svoju obitelj kao svoje kćeri i sinove u sv. krštenju. Postali smo tako Isusova braća i sestre. Bog je u svojoj neshvatljivoj ljubavi s nama zauvijek povezan otkad je on u Isusu postao čovjekom. Iz njega nam svijetli ljubav Očeva. Znak koji nam govori je probodeno Srce Isusovo. On je umro iz ljubavi prema nama da nas otkupi od grijeha i vječne smrti. Iz njega teče milost po sakramentima euharistije i krštenja.
Svakome je otvoreno zajedništvo s Bogom Ocem. Sin nam otvara pristup k Ocu, a u Duhu Svetom sudioništvo u milosti otkupljenja. Kakav bi to Bog bio roditelj da nije s nama uvijek? Po Duhu Svetome, koji ja zagrljaj Oca i Sina, prima svakoga tko želi u taj zagrljaj ljubavi. Ne može biti Bog lošiji roditelj od zemaljskih roditelja kojima je sam dao ljubav. Zato dok slavimo današnje nedjelje blagdan Presvetog Trojstva slavimo našega nebeskog roditelja koji se nas ne odriče, nego žele biti s nama u lošim i dobrim danima. Svake nedjelje Isus uprisutnjuje svoju žrtvu na križu i hrani našu dušu. Neka je vječna slava i hvala Ocu, Sinu i Duhu Svetom! Amen
Don Luka Vuco
