Trpljenje
Imala sam nimalo ugodnu narav, to se nije pokazivalo, ali sam ja to dobro osijećala. Mogu vas uvjeriti da nije bilo ni jednog dana a da nisam trpjela, ni jednog jedinog.
Trpim samo na trenutak. Zato što se misli na prošlost i budućnost zbog toga se obeshrabri i očajava.
Što je patnja dublja, to se manje pokazuje očima stvorova, to više razveseljuje tebe, o Bože!
Kad Isus prema meni prikloni svoje božansko Lice, shvaćam da ću morati trpjeti. Ali ja sam njegova mala zaručnica i pokušat ću uzvratiti mu ljubav za ljubav.
Ja uvijek vidim stvari s druge strane. Ima ih koji sve uzimaju na način da više trpe. U mene je Sv. Mala Terezia to baš obrnuto. Ako doista trpim, ako je nebo tako crno da ne vidim nikakva razvedravanja, pa neka bude! Od toga činim svoju radost…Dičim se time!
Ako mnogo trpim i uvijek više, uopće se ne bojim, dragi Bog će mi dati snage, On me neće napustiti.
Ja mislim da kušnje puno pomažu da se odcijepimo od zemlje. One nam pomažu da gledamo iznad ovog svijeta. Ovdje na zemlji ništa nas ne može zadovoljiti.
Na sreću, nisam tražila patnju, jer da sam je tražila, bojala bih se da ne bih imala strpljivosti podnijeti je, a kad mi dolazi od čiste volje dragoga Boga, On mi ne može odbiti strpljivost i potrebnu milost da je podnesem.
Hrabrost
Evo, opet ste skrenuli s maloga puta! Patnja koja obara i obeshrabruje dolazi od sebeljublja, nadnaravna patnja podiže hrabrost, u novom poletu za dobro.
Isus je na putu prema Kalvariji, tri puta pao, a ti, siromašno malo dijete, ti ne bi bila slična svome Zaručniku; ti ne bi htjela pasti sto puta, ako zatreba, da mu dokažeš svoju ljubav dižući se s više snage nego prije pada!
Dajete mi povoda da mislim na posve malo dijete koje počinje stajati na nogama, ali još ne zna hodati. U želji da dođe do svoje majke gore na stubištu, ono diže svoju nožicu da se popne na prvu stepenicu. Uzaludna muka! Ono padne uvijek iznova, ne mogavši ići naprijed. Pa dobro, pristanite biti ovo malo dijete. Vježbom u svim krepostima, dižite uvijek vašu nožicu da se uspnete po stubištu svetosti. Nećete uspjeti popeti se ni na prvu stepenicu, ali od vas dragi Bog traži dobru volju. Napokon, pobijeđen vašim uzaludnim naporima, On će sam sići i, uzevši vas u naručaj, odnijet će vas zauvijek u svoje kraljevstvo.
Dragi Bog mi daje hrabrosti prema mojim patnjama. Osjećam da trenutno ne bih mogla više podijeti, ali se ne bojim jer, ako se one povećaju, On će u isto vrijeme povećati moju hrabrost.
Mnoge duše kažu: Ali ja nemam snage učiniti takvu žrtvu. Neka i one čine ono što sam ja činila: velik napor. Dragi Bog nikada ne odbija onu prvu milost koja daje hrabrost u djelovanju; iza toga srce se ojača i ide se iz pobjede u pobjedu.
Pouzdanje
Moj je put sav od pouzdanja i ljubavi, ne shvaćam duše koje se plaše tako nježnog Prijatelja. Vidim da je dovoljno priznati svoje ništavilo i prepustiti se kao dijete u ruke dragog Boga.
Naučit ću vas kako morate ploviti na uzburkanom moru svijeta: s predanjem i ljubavlju djeteta koje zna da ga njegov otac voli i da ga neće ostaviti samoga u času opasnosti.
Dobro znam da nikada neću biti dostojna onoga čemu se nadam, ali ja te čvrsto držim za ruku i sigurna sam da ćeš mi sveGrb sv. Male Terezije: Mali Isus i Lice Isusovo dati, jer si tako dobar!
Nemoj se umoriti tražeći. Vjera čini čuda.
Više nego ikada shvaćam da Bog upravlja i najsitnijim pojedinostima života.
Dragi Bog hoće da se predam kao posve maleno dijete koje se ne uznemiruje radi toga što će biti s njim.
Kako me možete pitati da li vam je moguće ljubiti dragoga Boga kao što ga ja ljubim? Da ste razumijeli povijest male ptičice, ne biste mi postavili ovo pitanje. Moje želje za mučeništvom nisu ništa, ne daju mi one beskrajno pouzdanje koje osjećam u svom srcu. To su, da pravo kažem, duhovna bogatstva što čine nepravednima kad se zadovoljno u njima odmara i kad se vjeruje da su nešto veliko. Ono što mu se sviđa to je što vidi da ljubim svoju malenost i svoje siromaštvo, to je slijepo pouzdanje koje imam u njegovo milosrđe…Eto mojeg jedinog blaga.
Ostanimo daleko od svega onoga što sjaji, ljubimo svoju malenost, ljubimo stoga što ništa ne osjećamo, tada ćemo biti siromašni duhom i Isus će doći po nas, koliko god daleko mi bile, On će nas preobraziti u plamen ljubavi…Pouzdanje i samo pouzdanje mora nas dovesti do Ljubavi.
Naša malenost
Varaš se ako vjeruješ da tvoja mala Terezija uvijek ravno hodi na putu kreposti. Ona je slaba i vrlo slaba. Svaki dan ima o tome novo iskustvo. Ali Isus se raduje da je pouči, kao svetog Pavla, u znanosti da se uznosi svojim slabostima. To je velika milost i molim Isusa da te to nauči jer se jedino ondje nalazi mir i odmor “Gospodin æe povesti svoje stado na pašnjake, da æe skupiti male jaganjce i privinuti ih na svoje grudi” (Izaija 40,11)srca. Kad vidimo sebe tako jadne, ne želimo više promatrati sebe i gledamo jedino Ljubljenoga!
Dolaze mi i slabosti, ali se radujem. Ne stavljam se uvijek iznad ljudskog ništavila, na primjer, zadirkivat će me zbog neke gluposti koju sam izrekla ili učinila. Tada uđem u samu sebe i kažem si: Jao, ja sam, dakle, još uvijek na istoj točki kao i prije! Ali to si kažem s velikom blagošću i bez žalosti. Tako je ugodno osjetiti se slabom i malenom!
Malo će se dijete prepustiti, mislit će da ga Isus nosi, pristat će da ga ne vidi i ostavit će daleko jalov strah što je bilo nevjerno, strah koji ne odgovara jednom djetetu!
Što se djece tiče, ona će biti suđena krajnjom blagošću…A malen se može ostati i u najstrašnijim službama i živeći vrlo dugo. Da sam umrla sa osamdeset godina, da sam bila u Kini, bilo gdje, umrla bih, osjećam to vrlo dobro, isto tako malena kao danas. I pisano je da će na svršetku Gospodin ustati da spasi sve blage i ponizne na zemlji. On ne veli da će suditi, nego spasiti.
Da budemo njegovi treba biti malen, malen kao kapljica rose! Oh, kako je malo duša koje teže za tim da ostanu tako malene.
O Isuse, kako je Tvoja ptičica sretna što je slaba i malena. Što bi bilo od nje da je velika? Nikada ne bi imala smionosti pojaviti se u Tvojoj nazočnosti, da drijema pred Tobom.
Isus se udostojao da mi pokaže jedini put koji vodi k tom božanskom ognju. Taj put je predanje maloga djeteta koje bez straha zaspi u naručju svoga oca . “Ako je tko sasvim malen, neka dode k meni”, rekao je Duh Sveti na usta Salomonova (Izr 9,4). I taj isti Duh Ljubavi rekao je također da je “milosrđe dano malenima” (Mudr 6,7). U njegovo ime otkriva nam prorok Izaija da će na Sudnji dan “Gospodin povesti svoje stado na pašnjake, da će skupiti male jaganjce i privinuti ih na svoje grudi” (Izaija 40,11). O Isuse, kako je Tvoja ptièica sretna što je slaba i malena. Što bi bilo od nje da je velika? Nikada ne bi imala smionosti pojaviti se u Tvojoj nazoènosti, da drijema pred Tobom…I kao da sva ta obećanja nisu dovoljna, isti prorok, čiji je nadahnuti pogled već ponirao u vječne dubine, uzvikuje u ime Gospodinovo: “Kao što majka miluje svoje dijete, tako ću ja tješiti vas, nosit ću vas u svomnaručju i njihati vas na svojim koljenima.” (Izaija 66, 12-13). O draga kumo, poslije takvih riječi možemo još samo šutjeti i plakati od zahvalnosti i ljubavi … Ah, kad bi sve slabe i nesavršene duše osjećale ono što osjeća najmanja od svih duša, duša vaše male Terezije, ni jedna jedina ne bi gubila nadu da će stići na vrh gore ljubavi, jer Isus ne traži velikih djela, nego samo predanost i zahvalnost, jer je rekao Psalmu 49 (9-13): “Ja ne trebam jaraca iz tvojih stada, jer su moje sve zvijeri šumske, tisuće životinja što pasu po bregovima; poznam sve ptice nebeske … Ako ogladnim, neću reći tebi, jer zemlja i sve na njoj pripada meni. Zar da jedem meso bikova i pijem krv jaraca? Žrtvuj Bogu žrtve hvale i zahvale.”
Naš je Gospodin majci sinova Zebedejevih jednom odgovorio: “Sjesti o moju desnu ili lijevu, pripada onima kojima je moj Otac odredio. “Ja si zamišljam da će ova izabrana mjesta, odbijena velikim svecima, mučenicima, pripasti maloj djeci.
sv. Terezija od Djeteta Isusa
