Ovih se dana u gotovo svim medijima mnogo piše i govori o Istanbulskoj konvenciji.
Zlo koje je pokušava uvući kroz mala vrata doista je razlog da se piše i govori o njemu, i da ga se s pravom osuđuje. Stav crkve o Istanbulskoj konvenciji je jasan i nitko njime nije iznenađen. No kada pogledamo naše društvo i bez nje pitamo se zašto se gotovo svaki drugi brak raspada, zašto toliko veliki broj ljudi napušta zemlju, zašto je društvo u kojem živimo tako podijeljeno s toliko mnogo govora mržnje?
U prošlosti se već bezbroj puta ponavljala ista priča, narodi i društva su se uvijek uspijevali othrvati neprijateljima koji je dolazio izvana, ali su se raspadali onda kada je unutar njih započela dekadencija i rasulo. Bog ulazeći u ovaj svijet dolazi nas prije svega oslobađati od našeg vlastitog zla, ne od tuđeg. Isus ne dolazi oslobađati židovski narod od Rimskog carstva, dolazi čovječanstvu otvoriti vrata u vječni život u zajedništvu s Ocem nebeskim te oslobađati ljude od zla. Na ispovijed ne dolazimo nabrajati tuđe grijehe, došli smo se osloboditi od svojih.
Nešto što je u sebi toliko nakaradno mora propasti samo od sebe. Ideje koje se pokušavaju nametnuti previše bi bilo nazvati idejama, to su čiste laži koje za trenutak mogu pasti i onda kada samo dijete puhne na njih. Kada je mnogo ljudi ujedinjeno oko istoga cilja i istog ideala njihova je pobjeda zagarantirana. Svaki pokušaj da se na prirodu digne ruku rezultirat će sa samouništenjem jer kako kaže narodna poslovica: Bog oprašta uvijek, čovjek ponekad a priroda nikad!
Davno je već i Pavao rekao: „Doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrava nauka nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; od istine će uho odvraćati, a bajkama se priklanjati.” Kako god bilo nikada se ne smijemo uljuljati u san i misliti da zlo napada samo izvana. Upravo tada i nastupa njegova zamka a to je da prestanemo voditi računa o našim unutarnjim granicama i borbama bivamo poraženi od zla na osobnoj razini. Zato nam se mnogo više plašiti zla u sebi, nego zla oko sebe, ali uz Krista sve možemo pobijediti. To je i na koncu njegovo obećanje.
