Za nas vjernike nikada ne prestaje zanos radosti Uskrsa jer je On naš život, naša radost, naše sve. Premda je današnji svijet prepun izrugivanju svega kršćanskoga, oslonac za vjernikov život uvijek neslomljivo ostaje Krist uskrsli.
Onaj tko ne poznaje Krista uskrsa ne pozna ono što je istinska vrijednost života. Jer sve je u Kristovu uskrsnuću preobraženo. U njemu je očitovano novo savršeno čovještvo. Uskrslo čovještvo. Čovještvo ljubavi u sebedarju. Zato i naš navještaj Krista Gospodina očituje se snažno jedino kada ga se slijedi u potpunosti. Sva su vremena turbulentna. Ona nose svoja opterećenja. Svaki naraštaj nosi svoje teške životne rane. A kada je čovjek pod pritiskom, kad neprestano živi u ranjenosti koje nije zahvaćeno novim uskrslim izliječenim čovještvom onda je ovaj svijet uvijek olako gledati i promatrati pod prizmom osuđivanja i kriticizma. Sve pod velom ljudskih prava uz poziv na toleranciju iza koje se u većini krije ogromno nerazumijevanje, nesnošljivost pa čak i mržnja.
Krist je uvijek znak osporavan jer je nositelj novoga posvećenog čovječanstva. Obnovljenog novog čovjeka ljubavi, dobrote i nade. Čovjeka koji nije oslonjen na uništenje već na posvećenje. Svi znamo kako nam se teško mijenjati. Nitko od nas ne može negirati da je ovaj naš današnji svijet prepun nezadovoljstva. Možda to nezadovoljstvo nosimo u sebi i mi sami. Ljubomora i zavist svuda su oko nas. Svoju lijenost i nerad opravdavamo a tuđu upornost i rad proglašavamo kriminalom. Toliko je ljubomorne mržnje, a vlastita nam je oholost izgovor za povrijeđenost i opravdanje lijenosti. Ne postoji ni jedan dio društva koji ne grca u podmetanjima. Svaki dan nova afera da se narod zabavlja. Odvrati im pažnju od bitnih društvenih problema neka se glođu s neriješenom povijesti. Naše društvo još uvijek funkcionira na modelu zavadi i vladaj, graha i afera. Već toliki niz godina namjerno se urušava sve ono što je dobro i sveto. Blaćenje koje traje desetljećima stvorilo je ovaj svijet da bude promenada, manifestacije moći laži i zla. Jer najvažnije je drugom naturiti javnu krivnju, ponavljajući papagajski laž, etiketirajući i projicirajući svoj vlastiti zločin drugom. Sve se čini ono što se sviđa manjini koja je sebi uzela za pravo diktirati javno mišljenje o svemu. Ostali moraju šutjeti. Jednoumlje koje nikad nije završilo. I takvi sve znaju a na razini su dva promila kavanskih probisvijeta. No oni su bučni. Oni znaju sva rješenja za tvoju obitelj. Oni znaju rješenje za tvoga supruga, suprugu, za tvoju djecu, tvog poslodavca. No kad staneš i pogledaš tko te to truje svojim riječima promišljanjem i nemirom, onaj koji u svom životu nije učinio ništa a živi na teret tvojih jasli. Onaj koji iza sebe ima propali brak, dugove, kocku, poroke, život neostvarenosti i svakoga jada ali je podoban. Ako ćemo takvima davati važnost samo ćemo se upropastiti. Jer kad te netko truje tako postaješ i sam otrovan. Ako ćemo im dati da nas truju i dopuštati da nas odvode od istine završit ćemo kao i oni.
Lijepo je rekao naš učitelj i Gospodin: „Ako slijepac slijepca vodi, obojica će u jamu pasti.” Takvi su u današnje vrijeme još glasniji kad je u pitanju vjera. Kad se govori o Bogu i vjeri danas vjerno se drže parola proletarijata. Teroriziraju vjerničku većinu koja šuti iz straha da se ne bi izložila javnom izrugivanju. Ti snažni sistemski poslušnici oni sve znaju o Isusu iz svojih priručnika. Imaju završenu vjersku političku školu i kumrovečki teološki doktorat. Oni su kompetentni za sve. Druga pak skupina ima svoj novi izvor govora o Isusu. Najviše o njemu znaju iz trač rubrika kakvog bloga ili kakvog posprdnog članka kakve pobožne dekompenzirane babe nezadovoljne svojim promašenim životom pa joj je za to svatko kriv osim nje same. Ili pak iz kakve trećerazredne beletristike opterećenog autora frojdovskim sindromom koji se kune da mu je djelo proizašlo iz činjenica koje ne navodi odakle im je porijeklo. Ili kojekakvih internetskih sadržaja koji odgovaraju profilu teorije zavjera čitatelja. Svjedoci smo svakakvih vjerskih teoloških ateističkih karikatura koji Krista koriste za svoje promašene ideje i da bi se predstavili kao da su nešto bitno. Nažalost neljudsko lice starog čovjeka još je prisutno. Naravno kad smo bombardirani sa svim negativnostima i lažima u svakoga se nesvjesno uvuče crv nesigurnosti. Jer ako ne misliš kao i drugi odmah si nazadan, konzervativan, kontraverzan. Ne možeš napredovati u ničem ako nisi rob prisilne skupine u naprednim blaćenjima svega.
Ne boj se. Svoj pogled upri u Krista. Slušajući današnja čitanja Krist nas želi osloboditi od trovača i trovanja duše koje nam se prisilno medijski nameće. On Gospodin otvara nam stvarnost da je sagledamo i da se najprije osvjedočimo o istini njegova života a onda da se odvažimo svjedočiti njega izvor radosti, ljubavi i dobrote . Naš apostolski žar nikada nije stavljen na čekanje. I premda je toliko toga što je zlo oko nas samo sa snažnom Kristovom prisutnošću nadilazi se svaki životni problem. „Svi oni bijahu jednodušno postojani u molitvi.“ Molitvom se stječe sigurnost. Postojanom molitvom zadobiva se milost. Molitva preobražava svakog od nas u nove ljude uskrsne vjere koji su otkrili Božje lice i žive ga svojim životom. Donose Božje lice svima ovim nama darovanim vremenom. Zato nas i sam sveti Petar u svojoj poslanici hrabri snažnim poticajima da ne posustanemo nikada donositi svima Božje lice. „Radujte se kao zajedničari Kristovih patnja da i o objavljenju njegove slave mognete radosno klicati. Pogrđuju li vas zbog imena Kristova, blago vama, jer Duh slave, Duh Božji u vama počiva.“
Krist je uvijek uz nas! Nikada nas nije napustio! Ta zar nam njegove riječi koje danas slušamo ne ulijevaju snagu? On, Bog moli za nas. Svojom snažnom Božanskom molitvom, On je naš branitelj, naša sigurnost u svemu. Naš štiti u svakoj turbulentnoj stvarnosti. Svojom posvetnom molitvom preobražava svakog od nas u novo uskrsno čovještvo da usprkos svemu što nosimo u svojem životu sa svim patnjama imamo blagoslov i životnu radost. To daje uskrsli Krist. Molitvu ljubavi. Molitvu posvećenja našeg života. Molitvu snage ustrajnosti u dobroti i blagoslovu za nas i sve naše. Molitvu posvećenja u životnim bolima. Molitvu mira u nemirnim našim opterećenim srcima. Naša trajna snaga za sve životne izazove nalazi se u njemu. Neka nas Bog Isus Krist stavi pod zaštitu svojega presvetog srca da nikad ne posustanemo pred prijetnjama laži već da se u snazi ljubavi trajno životom svjedočimo kome smo povjerovali da se proslavi u nama. „Ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao jer su tvoji. I sve moje tvoje je, i tvoje moje, i ja se proslavih u njima.“
don Damir Bistrić
