Gotovo cijelu svoju povijest Izrael je čekao obećanog Mesiju. To iščekivanje sa svom neizvjesnošću vjerno je u nadi čekao obećani narod kako bi se izbavio iz različitih ugnjetavanja. Ta nada nikad nije prestala usprkos svim nedaćama koja su ih šibala.
Jasno Božje obećanje upućeno preko proroka davala su snagu kako bi se moglo krenuti naprijed u bolji svijet koji nosi mir. Slavimo danas rođenje Isusa Krista iz Nazareta. Rođenje Sina Božjega. Rođenje onog obećanog da se svijet spasi po njemu. Nekako ovaj događaj rođenja ostaje pomalo ispuhan. Sve oko nas prisiljava nas na veselje i veselicu. Ispada da Božić mora biti dan savršene radosti.
Doista ovakav advent koji nam se nudi nema svoju kulminaciju u Božjem rođenju. On je jedan površni pristup koji uništava ono što je smisao Božića. Ovo je dan mira i spokoja. Dan kad mi vjernici sa svom ljubavlju primamo na brigu ovo nezaštićeno dijete koje je potrebno ljudskosti i čestitosti. Zaboravljamo uvijek razlog Isusova rođenja. Zato su naše proslave Božića vezane samo za onaj izvanjski dekor.
Ovih dana slušali smo polemike oko posta za badnji dan. Zar je post postao važniji od kršćanskog života. Što je učinio taj post uoči Božića? Jesu li kršćani postali bolji s bakalarom na bianko? Bilo bi puno bolje da se svakim danom posti od zla. Tada bi naš kršćanski identitet imao smisla. Tada bi smo više postili i naši postovi bi Bogu omilili.
Bog silazi u rođenju Isusa Krista u ovaj svijet nagrižen kiselinom zla koji je izobličio ono što je stvorila njegova ruka kao nebeski sklad. Bog silazi u ovu našu kaljužu kako bi nas iznova posvetio. Kako bi povratio toliko potrebit sklad. Ništa ga dobro ne čeka. Sve oko njega je u kaotičnom kaosu. Zato je njegov dolazak i danas potreban. Njegovim rođenjem mijenja se i naša stvarnost. Bog prolazi sve ono što mi prolazimo čak štoviše i gore od nas.
Njegov dolazak na ovaj svijet toliko je uznemirujući i tako obučen u težinu i gorčinu ljudske okrutnosti. Njegovi ga ne primiše, ne bijaše mjesta za njegovo rođenje. Njegov dolazak obilježavaju potresni događaji bijeg u egipat i pokolj nevine dječice. Što je to što se protivilo Božjem dolasku. Pa i današnji njegov dolazak uvijek je u dramatičnosti događaja. Sve vrvi naslovima koji trebaju staviti njegov dolazak u drugi plan. Crkva ovo, crkva ono, biskup ovako, svećenici onako. Sve se i danas protivi da se on rodi. Doista važno je danas primjetiti ovu dramatičnost Kristova dolaska. On je onaj koji uspostavlja red. On je onaj koji uspostavlja mir. Stoga je njegovo rođenje potrebno da nas izbavi od zla.
Njegovim rođenjem izobličeno čovještvo vraća svoje izvorno dostojanstvo koje mu je on sam izvor i počelo. U njegovu rođenju ogledaju sa sva naša rođenja. Za mnoge je Božić samo dan nekakve proslave. Neki praznik, upravo prava riječ prazan, koji razbija svakodnevnu monotoniju. Za druge je to obiteljski blagdan i atmosfera dječje idile. Tu su međusobna darivanja, folklor kićenja, jaslice, polnoćka. Božić je opet za neke, blagi san na javi, i ništa više.
Božić se može shvatiti i prihvatiti samo od skromnih i siromašnih od onih koji nisu ničim zarobljeni, od onih koji se ne klanjaju idolima. Božić nas uvodi u dublju radost od trenutnog raspoloženja. On uvodi u duboku i trajnu ljubav i misterij ljudskog postojanja i Božje brige za svakoga od nas. Božić je izvor ljudskog nadanja i vjerovanja u budućnost, pa i onda kada za čovjeka nema mjesta ni u kakvom svratištu. Kad nemaš s nekim podijeliti mir Božića. On naviješta da je Bog s nama na našim životnim putovima. Tada svjetla na boru, darovi, kolende i čestitanja dobivaju svoje pravo značenje i svoju puninu jer čovjeka otvaraju prema Bogu i liječe od vlastitog egoizma.
Božja ljubav je sišla u ljudsko srce da bi ga potaklo da i ono počne ljubiti i smirenije nositi teret života. Sa svom snagom ljubavi ove dane provedimo u poniznoj radosti, čvrstoj vjeri i nikada ne zaboravimo da je on Bog postao s nama Bog koji nas prati na ovom hodočašću do našeg novog rođenja za nebo.
Sretan Božić!
Don Damir Bistrić
