Mi vjernici poslani smo svjedočiti Božju ljubav. Pozvani smo biti sol zemlje i svijetlo svijeta. I to je ono što danas s toliko ljubavi čitamo. Jer Bog koji dolazi uvijek nosi novost života.
Razbija stereotipe koji su iskrivili sliku Boga. To je ovo vrijeme u kojem živimo u kojem se sve više želi naglašavati Isusa kakav on zapravo nije. Bog je bogat milosrđem i spor na srdžbu. Izvor je milosti i blagosti. Njegova je riječ britka. I nikome koji živi u zabludi ne može se svidjeti. A Bog dolazi ne da bi se ikome svidio već da bi se svi mi spasili po njemu. To je ona vječna naša varka u kojoj uvjeravamo sebe kako kroz život možemo proći kako god hoćemo a onda će nam Bog sve to onako zaboraviti. Onaj koji je poslan nije tu da bi povlađivao zlu. Bog koji dolazi donosi nemir. On koji je život ne može šutjeti na ljudsku zloću niti može biti ravnodušan na ono što se živi mimo čovještva.
Zato nas itekako upozorava pa i danas da je pred nama vrijeme razdoblje u kojem nema milosti za nevjeru. Nema nikakve pogodnosti za one koji snuju kako će zavarati Boga. Onaj koji želi naviještati Božju riječ i vršiti je na vjetrometini je života. Jer istina se ne sviđa ni jednom naraštaju. Kad je Jeremija započeo svoje proročko poslanje nije narod držao u neznanju. Jasno je pred svima govorio Božju riječ. Božju opomenu. Istinu. Jer dom se Izraelov odmetnuo od Boga. Sve drugo mu je postalo važno. Bog mu je postao samo nekakav relikt prošlosti koji je eto tu. Zlo je postalo život. No nema nikoga koji može sakriti zlo pred Bogom. I nama danas se šalje u ovo vrijeme Isus iznova da nas protrese. Da nas prorešeta pred onim kako živimo. Život nam je ogrezao u zlu. Toliko smo sebe uvjerili kako živimo ispravno, a istina je drugačija. Grijeh koji negiramo i koji hvalimo nas je načeo i živimo svu svoju zlu kob koju smo sami sebi stavili kao mjerilo života. Nama nisu potrebne nikakve mase. Crkva nije kakav cirkus u kojem bi bakice birale župnike po ljepoti ili kakvoj drugoj mjeri. Niti su nam potrebne nikakve faraonske zajednice kako bi se pokazali silenima.
Pred nama je novo razdoblje naše trajne otvorenost prema Božjoj volji kako bi se ostvarilo kraljevstvo Božje na zemlji. Na nama je doista biti drugačiji od svijeta. Ništa nam od ovoga truloga svijeta ne treba. Budimo prepoznatljivi od svega onog što svijet prosipa kao lažni izvor blagostanja. Zato nemamo se što zabrinjavati i danas u ovom trenutku tko zna na kojem dijelu svijeta neka od naše kršćanske braće podnijet će mučeništvo poradi Krista. Možda će biti zatvoreni kao nikaragvanski biskup u kućni pritvor jer ne odgovara režimu. Ili će se nastaviti otvoreni progon vjernika i rušenje crkvi, znamena križa u Kini koja je potpisala taj sramotni ugovor o otvorenom progonu sa svetom stolicom u kojem su mnogi progonjeni i ubijeni ali se šuti jer to nije u interesu diplomacije, ali je važno je nagradit masone biskupstvom. Vražjega djela izdaje. Isus nije došao donijeti mir već mač. Mač ljubavi. Taj mač osjećamo i mi samo prije koji dan naša braća franjevci doživjeli su odgovor ljubavi ovoga svijeta prema siromasima. Ali o tom ne valja baš previše govoriti jer šta je to nahraniti 2500 zagrebačkih siromaha. Sitnica očito nevažna stvar za jednu naprednu zelenu ideologiju samodostatnosti i nove eugenike siromaštvo smetnja.
Zato ne zabrinjavajmo se. Predajmo Bogu svoje živote. Bog je izvor milosti i blagosti. Svetosti i ljubavi. Otvarajmo svoje srce Božjoj pedagogiji. Neka nas on doista odgoji za prave i svete vrijednosti u kojem imamo svoj stav koji je na Božanskoj istini a ne na ljudskoj sebičnosti. Krist nam je nova mogućnost života radosti. Nikada se ne treba bojati biti drugačiji. Šta će nam oni koji se samo ulizuju jer koštat će ih pred Božjim sudom u to se ne treba zavaravat. A Bog će se pobrinuti za sve, jer ni jedna kapljica krvi koja je prolivena za Krista nije ostala niti će ostati besplodna. Ono što je zaliveno krvlju posvećeno je za vijeke. „Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice – otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve.“
don Damir Bistrić
