Uvijek se pitamo kako prepoznati Boga u svom životu. Premda nam se čini da je to teško, Bog se u cijelom našem životu objavljuje svakodnevno.
Današnje vrijeme i s njim i mi olako se lačamo riječi ljubavi. Pridodajemo je svemu i svačemu. Tako da današnji čovjek barata s toliko riječi ljubavi ali se ljubav ama u baš ničem ne osjeti. Tamo gdje je puno riječi dijela zakazuju. Tamo gdje se rasipa ljubavlju na razini riječi iza se krije razvalina u kojoj nema ničega. To je nažalost vidljivo na sve strane. Tako se sve češće može čuti kako je nestalo ljubavi. Ljubav bračnih drugova traje dok traje razdoblje posjedovanja. Onog trenutka kad materija zaškripi ljubav se rastapa jer je građena na prividnosti i površnosti. Tamo gdje bi ljubav obitavala zatvorena su joj vrata. Rasadište ljubavi sada se prebacilo na neko novo područje koje manipulira sa svim pa i sa onim što je najsvetije. Ljubav je postala doista samo imenica s kojom sve češće izražavamo svoja trenutna raspoloženja. Tako ljubimo kolače jer nam je potrebna ljubav prema slatkom, jer nam je pao šećer. To je zapravo naš život ljubavi. Vječna hipoglikemija koju nadomještamo nadomjestcima koji nam stvaraju privid ugode i zadovoljstva tog savršenog osjećaja da smo ljubljeni. No upravo u ljubavi možemo vidjeti i prepoznati Boga. U nedostatku ljubavi u ovom našem osjetilnom nemoguće je kušati pravu ljubav.
Isčitavajući današnja čitanja imamo mogućnost pratiti kako se u ljubavi širila Crkva. Njezini navjestitelji svojim svjedočanstvom i istinom nose radost svakom stvorenju. Bez ljubavi Božja riječ se ne prenosi. Ako nema radosti u navjestiteljima, nema ni autentičnog svjedočanstva. Tako danas mnogi navjestitelji mrzovoljno žele nadomjestiti ogromni nedostatak radosti i ljubavi milosrdnim riječima koje tepaju i razvodnjuju. Stvaraju od Krista slatku vodicu koja će ugoditi svakom. Jer važno se dobro prezentirati. Ako su službenici mrzovoljni onda ni riječ Božja ne može imati svoj sjaj kako bi utkala i dala novu nadu ovom ispaćenom čovječanstvu. Iskustvo radosti je nezaboravno jer nas nosi. Iskustvo ljubavi ostaje zapisano za vječnost. Nažalost u toj sveopćoj potrazi svakodnevno nailazimo svi na prepreke koje nam ne daju da zahvatimo puninom ljubavi koja nam se daje. Nedostatak ljubavi u sebi nosi danas najgori dio koji čovjek može nositi u sebi. Danas pod krinkom ljubavi samo se krije jedno veliko iskorištavanje. I upravo jer se svijet toliko zavukao u sve naše živote i jer smo izranjeni iskorištavanjem, ljubav nam se čini kao nedostižna. U takvoj izranjenosti teško se odlučujemo otvoriti i Božjoj ljubavi. I prema Bogu reagiramo kao oni koji ga žele iskoristiti za sebe i svoje sebične životne ciljeve. Tada i naše molitve obiluju i pogodbama i svi onim što nosimo u svojoj velikoj duhovnoj ranjenosti. No Bog nam se otvara danas da ga upoznamo kakav on jest. Punina ljubavi koja nema zalaza. Ljubavi koja se ne može s ničim usporediti. Jer ni jedna ljudska ljubav ne može iskazati onu najsavršeniju Božansku. Možda bi smo sabirnom ljubavlju svega čovječanstva tek mogli shvatiti koliko nas Bog ljubi. Zato i sve postavlja u ljubav. U ove riječi koje danas odzvanjaju našim životom. „Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge.“
Kroz Isusa se pokazala Vječna ljubav i čovjekov poziv. Smisao življenja sina čovječjeg nije na razini ove svakodnevne prirode njegov primjer života ljubavi je uskrs. Kad čovjek uskrsne, ustane od mrtvih tad se najsnažnije živi u slavi Božjoj. Potpuno se u sebi razobličiti da bi se moglo istinski ljubiti. Preobražen čovjek istinski sve zapovijedi naravi i Božje svodi na ljubav prema apsolutnoj ljubavi. Samo tako možemo shvatiti ovaj Božji poziv. Samo kad se oslobodimo svih robovanja ovim ljudskim ograničenostima može zaživjeti Isusov poziv ljubavi koja nadmoćno preuzima cijeli čovjekov duh, dušu i tijelo. Nažalost toliko čeznemo svi za ljubavlju koja će nas ostvariti. No uvijek u toj potrazi vodimo se svojim očekivanjima svojim željama ili pak svojim prohtjevima. Sve ono što želimo uvijek nas odvede na neke strane koje nemaju života u sebi. U potrazi za ljudskom ljubavlju uvijek smo spremni zatomiti sebe kakvi jesmo. U velikoj želji za ljubavlju prisiljavamo se živjeti pa i ono što nam nije ni drago niti bi smo ikada živjeli. Tako u prvim danima naše ljudske zaljubljenosti pokušavamo se prilagođavati nekim razinama misleći kako će to trajati vječno. Ljubav je doista čudna jer se u svemu želimo podložiti ljubavi. Toliko puta smo čuli da je ljubav slijepa. Doista ona se samo grupira na samo one stvarnosti po kojima sebe uvjeravamo da je to za nas potrebno. Tada nam ništa nije teško. Lako se prilagođavamo svemu. Tada i glazba koja nam je bila nesnošljiva u nama pobuđuje želju za slušanjem jer se želimo u svemu približiti onima koje nam se sviđaju. U svoj toj životnoj utakmici biti voljen i voljeti svatko tko voli je spreman učiniti sve.
Ovo iskustvo koje svi nosimo u sebi zapravo nam pokazuje kako se ljubi Boga. Zaljubljenost u Boga nuka nas za stalnim zajedništvom s njim. Samo snažna ljubav nas vodi u izgaranje za Božju ljubav. A kada se zaživi Boja ljubav tada nas zahvaća ovaj divni poziv Isusa da jedni druge ljubimo kao što nas je On ljubio. Kroz ljubav se najjasnije očituje slava Božja. Najjača propovijed o Isusu je međusobna ljubav. Ljubav razobličuje sve naše vlastite lažnosti, sve prikrivene interese. Ljubav oslobađa i čini čovjeka slobodnim prema drugome. Poučavajmo se ljubavi Božjoj. Ne procjenjujmo ljudske ljubavi s Božanskom. Tamo gdje nema uzvraćene ljubavi, ljubavi nikad nije ni bilo, tu ne ulažite ništa jer je beskorisno. Neka Božja ljubav u nama otvara nove vidike. Živimo ljubav koju nam je darovao Bog. Ljubav koja nije uvjetovana s ničim. Jer ljubav ne uvjetuje. Upoznajimo ljubav kroz žrtvu i posvemašnje izgaranje. Ljubimo se ljubavlju Kristovom i prepblikujmo svijet u uskrsnoj ljubavi koja posvećuje. Tjelo umire kada se odjeli od duše, a duša umire kada se udalji od Božje ljubavi. Ispunjajte svoje dane ljubavlju da Božja ljubav bude ona koja će nas sve voditi životom radosti i mira.
don Damir Bistrić
