Svakodnevno toliko se istrošimo na nebitne situacije. No one nas obilježe. Upropaste nam dan. Zatruju ono dobro u nama.
Sve vrvi od tih mučnih, neugodnih zbivanja. Taj neki negativizam polagano nas je odveo da se zatvorimo u svoje sigurne luke i da promatramo svijet oko sebe s distance. I kad smo tako prisiljeni živjeti nesvjesno smo odabrali i prihvatili život paralize. Paralizirali smo sebe u svemu. Posebno u radosti, u sreći. A kada se reagira iz straha onda u nama nema života već samo životarenje. Tada čekaš da dan prođe. Nije te za ništa briga jer svejedno kao ništa ne možeš napraviti. No to nije tako. Koliko god oko nas sve vrvjelo ne znam kakvim zlom i svim mogućnim mučnim situacijama na nama kršćanima je da se uputimo sasvim drugim putom s nadom usprkos svake nade.
U svakoj životnoj situaciji uvijek se radije obraćamo nekom tko nam je kao potreban no za nas ima netko koji je kompetentan za sve. To je naš Gospodin koji je za svakog od nas prepun ljubavi spreman učiniti sve za nas pa i ponovno svoj život dati da bi mi život imali. U tome se on i razlikuje i od nas kršćana jer kršćani su davno sebe izgubili. Sve više je tih nekih nazovi kršćanima koji su daleko od kršćanstva i koji samo gledaju sebe ali sve oko sebe blate i svi su im krivi za njihove promašene živote. Jao nama kršćanima ako svoj život gradimo na ovom zemaljskom promjenjivom i ako olako se damo prodati za Judine škude. Kršćani žive od Krista a ne od nekih koji bi Krista mijenjali po sebi i svojim ranama neostvarenih života. Kršćani žive autentičnog evanđeoskog jasnog i odrješitog Isusa Krista prepunog milosrđa prema raskajanima a s prijekorom prema licemjerima a ne nekog mlakonju kakvim ga danas predstavljaju.
Koliko samo je bure izazvala nova inicijativa američkih biskupa koji političarima koji se deklariraju kršćanima a koji ne slijede kršćanski nauk o svetosti života su spremni uskratiti sakramente. Reći će nadobudni da je to prestrogo, nekršćanski. Ili će pak uvjereno tvrditi da se to neće dogoditi. Zašto? Možda u kakvoj ladici leži kakav novi skandal za Crkvu. Ako će skandali dovesti do pročišćenja kršćana neka sve bude vidljivo i bjelodano. No čini se da je ionako to u današnjem raslojenom kršćanstvu izgubljenog kršćanskog identiteta i sveprisutnog kršćanskog ravnodušja i rezignacije većini sasvim svejedno. Hrabar je ovo put jasniji od sinodalnosti njemačke porezne crkve kojima su neki bliski. Hrabar put koji je na liniji Isusovog prijekora o licemjerima. Jer licemjeri su sve više prisutni u crkvi. Licemjerno kršćanstvo je ono koje polagano sebe izjeda i odvodi u vlastitu propast. Licemjerno kršćanstvo odrađuje sakramente i sakramentale samo zbog farizejštine izvanjske fokloristike. Da ih se vidi.
Na nama vjernicima je oslanjati se jedino na Krista. Nikada ne dopustimo da se u nama uvuče zloduh nezadovoljstva. Svijet oko sebe treba gledati očima Kristove istine i donositi istiniti sud kako bi smo znali se ponijeti i odnositi prema svemu oko nas. Današnja divna slika iz evanđelja je putokaz kako se ponašati u životu. Koliko je god ovaj životni trenutak turbulentan i koliko god nam bilo teško na uzburkanom moru života prepunom patnje i neizvjesnosti Bog je uz nas. On je u našoj životnoj grešnoj lađi kakva god bila pa i ako je puna vode i tone, pa ako i propušta na sve strane On je uz nas. Premda i mi poput apostola znamo zapomagati “Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?” neka se ne uznemiruje naše srce. I koliko god oko nas bilo svega što nas odvlači ostanimo hrabri i snažni. Jasni u svojim stavovima kojima smo poučeni od Isusa, Gospodina, Spasitelja. U njemu je naša nada i život.
Svjesni smo da nikada nećemo bit dovoljno dobri lošim ljudima. Ljudi koji nisu zadovoljni sa svojim životom uvijek su bili i ostali zli prema drugima. Zar da po njima kreiramo svoj život. Zar da nam oni budu prepreka za život blagostanje radosti. Krist je naš Bog. On je onaj koji će utišati svaku oluju života. On je onaj koji će donijeti spokoj i mir u svaku neizvjesnost u svaki strah pred životom. On je onaj koji je jedini pravedni i neboj se. Glavu gore. Nema posustajanja. Tada im reče: “Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?” Dopusti da Bog bude sve tvoje. Tvoja jakost. Tvoj mir. Tvoja radost. Kako kaza danas sv Pavao:“ Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta!“
don Damir Bistrić
