Bog je uvijek prepun ljubavi prema svakom od nas. On je onaj koji uvijek u svakom trenutku našega života misli na nas. Toliko je prepun ljubavi da nas želi zaštiti od svih rana koje bi smo sebi mogli nanijeti svojim nerazumnim, sebičnim i nepromišljenim postupcima.
I kao divan savršen roditelj prepun ljubavi uvijek upozorava i ukazuje. Nikada ne prekorava već je uvijek brutalno istinit. Nikad ne umanjuje naše pravo slobode za ono što donosimo svojim odlukama. I nikad ne kažnjava. Upravo to danas slušamo u današnjem evanđeoskom odlomku. Osluškujemo taj glas koji želi da iznova čujemo istinu. Istinu koja nam se možda i ne sviđa. Istinu koju je ovo samodostatno i samodopadno doba sebi prilagodilo kako bi svu svoju krivicu prebacili na Njega jer ne želimo sebi priznati kako sva odgovornost leži samo u nama. Svatko od nas je odgovoran za ono što živi i kako živi. Nažalost većina navjestitelja evanđelja sveli su svoj navještaj prilagođen sebi i svojim grijesima. A kada se sebi prilagođava istina tada nema istine. Tada imamo samo infantilni klerikalizam. Tada je lako sve opravdati pa i sva zlodjela učinjena kroz novija desetljeća oslobođenja od Boga koji su mnogi bili prigrlili propovijedali i zlom zaodjenuli svu svoju nastranost. Gdje nema vjere u život vječni sve je svejedno i sve je dopušteno.
No današnje evanđelje dolazi kao malj koji razbija lažno stakleno zvono sigurnosti ovoga svijeta. Dolazi kao munja koja razdire platno koje prikriva pravi istinu u lažnom bezbožnom hramu humanizma, altruizma i filantropizma. U ovom trenutku padaju sve laži ovoga doba u kojem se prožetost nevjerom svelo na kojekakve pojave, osviještene osjećaje kojima se postiže sigurnost. Sve što današnji svijet nudi kao istinu samo je obična manipulacija. Toliko tih imamo sa svih strana. Manipulatori su prepuni lažnog i jeftinog populizma na znaju da to uvijek upali. Glavno je laž obući u celofan istine pa kod koga upali. Takvi manipulatori uvijek igraju na osjećaje. Oni su svi prepuni razumijevanja. Oni sve prihvaćaju. Oni sve razumiju. No šta stoji iza njih i koje su im želje. Dovoljno je samo pogledom razotkriti njihovu laž. Krist sin Božji nikada nas ne ostavlja u laži. On nije onaj koji moralizira poput licemjernih farizeja. On nikada nema potrebu docirati niti se stavljati na stranu manipulacije kako bi se bilo kome svidio. Zato je kršćanstvo tako teško. Jer svi koji vjeruju znaju istinu. Bog nema tajni. Po svojoj svetoj riječi sve nam je razotkrio. I zato nas poput milosrdnog učitelja vodi da spoznamo koliko smo se udaljili od svega što je sveto. Da prepoznamo koliko smo sve zla stavili u svoje nezrelo tumačenje istina Božjih.
A naš je poziv živjeti uvijek u prisutnosti Božjoj. A ta prisutnost je ljubav. To je snaga kršćana. Neizmjerna Božja ljubav koja sve pokriva, koja sve prašta, koja sve posvećuje. Jedina prepreka koja nam stoji na putu je naša oholost. A živimo je svakodnevno. Sebe smo stavili kao mjerilo svih stvari i svega. Toliko smo uvrjedljivi. Svi smo kantice za sve svi sve znamo. Sipamo savijete svakom a sebi ne znamo dati ni savjeta ni prave istine o sebi i svom životu. U sebi smo pustoš i praznina. No zato fasada nam je izvrsna. Stvorili smo svoje lažne svjetove sreće. Prekrili se fasadeksom markiranih brendova. Maskirali se u pomodnost modnih dizajnera kojima sebi osiguravamo svoj sigurni elitni status. No sve je to prolazno. Brzo prolazi obličje ovoga svijeta. Pred Bogom sve maske padaju.
Zato danas stanimo ispred sebe u poniznosti i zatražimo poučljivo srce. Dopustimo da nas Bog iznova svojom ljubavlju izliječi od naše bahatosti. On želi svakog od nas poučiti svojom ljubavlju kako ne bi doživjeli životna razočarenja. Kako ne bi živjeli u laži ovog svijeta koji kaže da možeš raditi sve što hoćeš. Jer Bog će i onako sve oprostiti. Evo odgovora tim koji u svojoj preuzetnosti misle opravdati svoje zlo življenje. „Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?« A on im reče: »Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći. Kada gospodar kuće ustane i zaključa vrata, a vi stojeći vani počnete kucati na vrata: ’Gospodine, otvori nam!’, on će vam odgovoriti: ’Ne znam vas odakle ste!’ Tada ćete početi govoriti: ’Pa mi smo s tobom jeli i pili, po našim si trgovima naučavao!’ A on će vam reći: ’Kažem vam: ne znam odakle ste. Odstupite od mene, svi zlotvori!’“ Volio bih da danas otkrijete samo jedno da naš raj počinje već ovdje kao i pakao. Premda nam se čini kako mnogi žive svoj san on završi onako kako se i sanja jer nije istina već laž. Uvijek u neistini i užasnom nesnosnom razočaranju u kojem takvima nema smisla živjeti. Za nas Bog je najveća životna snaga.
Krenimo ka svom Bogu prepunom milosrđa i ljubavi kojoj nema kraja kako bi smo živjeli radost već ovdje s njim usprkos svih patnja koje podnosimo. Jer ako nastavimo živjeti bez Boga i bezbožno samo se gomila naša propast. Ali ne Božjom voljom već našom osobnom. Lakše će deva kroz iglene uši nego oholica u kraljevstvo Božje. „Ondje će biti plač i škrgut zubi kad ugledate Abrahama i Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sebe vani, izbačene.“ Priđimo bliže svom Gospodinu. tješitelju u našim bolima i životnim neizvjesnostima i osjetimo koliko nas ljubi. „I doći će s istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem. Evo, ima posljednjih koji će biti prvi, ima i prvih koji će biti posljednji.“ Živimo ljubav Božju u ovom svijetu vršeći njegovu volju.
don Damir Bistrić
