Tako zorno iz nedjelje u nedjelju sudjelujemo u raspravama i rubnim situacijama, gotovo konfliktnim u kojem tadašnja vjersko politička krema društva Krista želi dovesti da podlegne njihovoj lukavosti.
To je vrijeme koje je represivno za Izraelce. Robovi su novoga rimskog vladara. I upravo u to vrijeme veliki je bunt stvaraju se pokreti otpora. Čini se po svemu sudeći da su neki od učenika Šimun zvani Revnitelj i Juda Iškatiotski bili sljedbenici nekog od tajnih pokreta otpora. I premda Krist nije pothranjivao njihove želje politička elita je to htjela iskoristiti. Lakše će se riješiti Isusa ako ga politički diskreditiraju. Jer ne mogu odoljeti njegovoj mudrosti koja remeti njihov uspavani svijet korupcije, mita, nepotizma, elitizma, samodostatnosti. Svijet koji je siguran samo za njih i njihove džepove i njihove nasljednike. Oni su potkožili sebe. Korumpirani, kriminalci koji su uzurpirali Boga. I svatko tko im kontrira je neprijatelj. Toliko su ti farizeji, pismoznanci, književnici ogorčeni na Njega. Smišljaju sve i svašta samo da bi sebi osigurali i dalje stanje sigurnog profita. No Krist i u ovoj situaciji pokazuje zavidnu razinu koja nadilazi prizemne njihove želje.
Pristup današnjih Kristovih sugovornika je toliko jadan i prizeman. Ne mogu mu izmisliti nikakvu aferu jer on živi s narodom. Jedan je od njih. Već ga dobro poznaje mnoštvo kojima ulijeva novu snagu i radost za život. U žučnoj raspravi prepunoj emocionalnog političkog naboja i vatri najljućeg razračunavanja Krist pristupa jednostavno i sabrano. Nije zabrinut za njihove konstrukcije pred montiranog procesa. Ne da se u stupicu koju su mu pripravili jer on uvijek svakoj stvarnosti pristupa božanski. Tako i na današnju političku provokaciju odgovara u svijetlu Božje mudrosti. On i politička pitanja promatra u svijetlu religioznog stajališta. Iz svega danas što imamo u pismima vidljivo nam je da Bog, Isus ne mari za ono što je ovom svijetu bitno. Iako se danas jedino oni koji su u politici profitiraju imaju trajno zaposlenje osiguranu materijalnu sigurnost. No politička izopačenost stvorila je paralelni svijet koji nije skrojen za svakoga jednako. Ni jedan sustav, ni jedan sistem nije stvoren osim za podobne i pogodne pod bilo kojim oblikom ili bojom.
Bogu nisu potrebne ovo naše prizemne prozirne forme. On se brine za ono što je u nama. Božansko. Našu dušu. Za to je i došao jer dobro zna da ljudska izopačenost izlazi iz života u grijehu. Sve ljudsko zlo izlazi iz grijeha koji ugrožava sve oko nas. Zato mu nije bitno ono što misle političari. Nije ga briga kakav oni odnos imaju prema sebi već prema bližnjem. I iz toga onda izlazi javni prezir na njihove živote. Ako se baviš javnim dobrom onda nemaš svoga privatnog profita iz toga. Zato je njegov govor jasan u svemu pa i ovom pitanju. Politički pozicionirani pismoznanci, književnici htjeli su ga pozicionirati. Ili će se ogriješiti o rimsku vlast pa će ga olako proglasiti buntovnikom i neprijateljem države. Ili će ga diskreditirati pred narodom kao suradnikom okupatora što su zapravo oni. Ljudske misli nisu Božje misli. Onaj koji ima ispred sebe svoj profit zaslijepljen je grijehom zavisti i nikada ne razmišlja racionalno niti gleda posljedice koji izlaze kao rezultat njihovih želja.
Danas jasno nam Krist pokazuje zašto je došao. On se ne zabrinjava za ljudska uređenja. On se ne želi baviti klimatskim promjenama, niti ekologijom. On ne dolazi biti onaj koji će pod izlikom religije objedinjivati imaginarno novo besmisleno bratstvo niti ima za potrebu stvaranja nekog vlastitog političkog pokreta nesvrstanih. On je mesija, spasitelj ljudskih duša. Jer što će nam politika koja nije u službi čovjeka. Što će nam Crkva koja nije u službi vjernika. Što će nam savršeno društvo koje leži na laži i obmani. Naše poslanje je usmjeriti se Kristovim putem. Tu je naša budućnost. Ni jedna politika nema pravno na slobodu Crkve. Nitko ni jedan sistem nema pravo na Krista. Krist je uvijek bio i ostat će nosivi stup ljubavi prema čovjeku. Čovjeku patniku ispaćenom svim i svačim. Crkva se ne može osloboditi odgovornosti za zdravo društvo. To je njeno poslanje dano od Krista. Ali isto tako Crkva se nikada ne smije dati kupiti ničim ni novcem, ni nekretninama, ni čime što je važno današnjim elitama pa ni pod cijenu vlastita života.
Danas lijepo Krist svima poručuje jasno. Za sve vrijedi temeljni zakon, pa i za političku vlast: „Dajte Bogu što je Božje.“ Jer najžalosnije je i najteže kada država ili politika prigrabi ili prisvoji božansku vlast. Tada se poigrava sa čovjekom. Daje lažna obećanja kule i vile. Stvara svoje su istomišljenike bacajući im mrvice kako bi sebi osigurali zavidan broj demokracijske većine. Kad se prisvoji Božja vlast onda je lako se poigravati sa genetskim materijalom. Tada je lako zlo proglašavati dobrim. Tada je lako ubijati ljudske duše trujući ih mržnjom razdorom i podjelama. Tada je tako lako svjesno i uništavati nukleus svakog društva a to je obitelji. Ostavljeno nam je da u današnje vrijeme postanemo novo tijelo koje će živjeti po mjeri koju nam je ostavio Krist.
Zato danas snažno u ljubavi krenimo u život milosti. Ne dopustimo da nijedna politika razlama naše jedinstvo kršćansko jednistvo. Vratimo se Kristu koji svojom ljubavlju objedinjuje svijet u novo društvo. Dapače poziv kršćana je da budu svijetlo svijeta. Među nama je potreban novi zanos i zalet u kojem će započeti nova era. Ne politike i onako nas ona za našim stolovima razvlači i zavađa. Ujedinimo se u molitvi zajedništva. Veliko srce koji kršćani nose neka se osjeti svakodnevno. Kršćani su nova snaga koja s Kristom donosi novo doba. Vratimo se svome Bogu. Bogu ljubavi. Bogu koji ljubi čovjeka. Bogu koji ne zazire od naše blizine. Bogu kojem je svatko od nas toliko važan i bitan. Bogu koji posvećuje čovjeka i otvara život blaženih.Vrh obrasca
don Damir Bistrić
