U ono vrijeme: Dok su se svi divili svemu što je Isus činio, reče on učenicima: »Uzmite k srcu ove riječi: Sin Čovječji doista ima biti predan ljudima u ruke.« Ali oni ne razumješe te besjede, bijaše im skrivena te ne shvatiše, a bojahu se upitati ga o tome. (Lk 9, 43b-45)
I nama je Isus objekt divljenja, Bog kojega slijedimo. Pa ipak, ponekad ne razumijemo njegove riječi, odnosno bojimo se zahtjevnosti njegovih riječi: da ljubimo bez obzira na cijenu, da opraštamo, da činimo dobro, da živimo evanđelje u svim dimenzijama života, da odvažno živimo ono što vjerujemo.
I kao što su apostoli shvatili nakon nekog vremena, odnosno nakon Uskrsnuća, i mi razumijemo da je bol i izručivanje ljudima nešto što je prolazna faza u životu, osobito u životu evanđelja. Zbog toga se ne bismo trebali plašiti nevolja i ljudi, jer onaj koji je rekao da će biti izručen ljudima upravo je ovdje s nama, kako bismo mi mogli biti trajno s njim, povrh svih nevolja koje život nosi.
don Boris Vidović
