Živimo u vremenu kada je svakom od nas zajamčena sloboda govora. Nema zabranjenih tema o kojima se mora šutjeti. Nema više represije i partijskog jednoumlja. Nema kultova ličnosti koji su nedokučivi i koji nisu podložni kritici.
Doista živimo u vremenu kada je sloboda govora eskalirala na sve strane. Gotovo joj i ne znamo razmjera. Lijepo je kad se više ne moraš okretati da te netko ne čuje što govoriš i strepiti za izrečeno. Mnogima su njihove riječi ili izraženo mišljenje postali pečat sudbine i progona, zatvora i smrti. Danas ti isti koji su provodili diktaturu kontrole misli i obožavanja kulta ličnosti nisu izgubili stare navike. Oni i dalje žele kontrolirati ono što drugi izgovara ako im to ne odgovara. Dakako ostale su stare navike u kojem samo oni imaju pravo izraziti svoje mišljenje i samo se to uvažava. Takvi će zagovarati slobodu govora a one koji ne misle kao oni će ponižavati i proglašavati nazadnima. Takvi će se boriti protiv govora mržnje a sami će biti protagonisti tog huškačkog govora mržnje pod krinkom satire ili slobode umjetničkog izražavanja. Nažalost čini se da je sve samo deklarativno obučeno u neki lažni sjaj slobode govora u kojem nisu svima zajamčena iste slobode i prava.
Svatko od nas je usmjeren na komunikaciju. Zapravo cijelo naše biće je jedna velika komunikacija. Bez komunikacije naš život je ne zamisliv. Riječ je postala ona koja nas obilježava. Ona je ona koja nas prati kroz život. Kršćanin je čovjek komunikacije. Riječ Božja koja postaje život najvjerodostojnije je svjedočanstvo Božje prisutnosti. Riječ Božja kad postane dio našega života ona svojom prisutnošću obnavlja lice zemlje. Riječ je doista silna. Jača je od svega. Zato je naše svakodnevno i nedjeljno okupljanje u dvoranama molitve utemeljeno na riječi. Daje nam se da je slušamo, izgovaramo i živimo. I upravo nas Boja riječ obilježava. No usprkos svega dogodio se jedan ogroman rascjep. Velika je provalija između onoga što slušamo od onoga što govorimo i živimo. U ovom našem svakodnevnom govoru olako se odajemo lakim procjenama i ljudi i njihovih djela. U većini ako nam se netko sviđa ili nam je drag onda odobravamo svaki oblik njihova života, govora i svjetonazora. Tada nemamo ni jednog dobrog kriterija u razlučivanju. Pristranost nam zamagljuje istinu. Sve to činimo kako bi te iste zadržale u svojoj blizini i stvorili prividnost prihvaćenosti. Doista tada život postaje kopija. Sluša se ista muzika, izlazi se u ista društva. Sve se učini za gubitak svoje vlastite osobnosti. Nažalost sav je taj život životarenje. Branjenje ideja koje nisu dio našeg identiteta od takvih stvaraju papagaje koji ponavljaju ono što drugi želi čuti.
Uvijek smo u nekom grču da moramo biti prihvaćeni. Bojimo se kako u tim našim relacijama ne bi bili dosadni. Uvijek nam je neophodan neki novi materijal, neki novi trač o kojem će se raspravljati. Koji će nas svrstavati u one koji su dobro informirani. Nažalost sve je više posljedica koji su proizašli iz nepromišljenih govora utemeljenih na površnoj informiranosti ili izmišljenim činjenicama. U toj šumi prijatelja kako ih nazivamo toliko je tih prijatelja koji pričaju o nama gore od neprijatelja. A onda nastanu razočaranja, otvaraju se bojišta prepuna mržnje i želje za osvetama. Uistinu naš jezik ima snagu napraviti ogromnu štetu. Ljudi koji su ostavili Boga prepustili su se biti sluge riječi zloga. Ono smo što govorimo. Naši životi postali su tračerski. Kroz tračeve kao kontroliramo situacije da se ne bi govorilo o nama. Nažalost toliki izmišljeni tračevi mnogima su napakostili. Naš lažljivi jezik postao je oruđe sotoni da uništi dobro u čovjeku. Svaka laž uništava dobar glas, dostojanstvo darovano od Boga. Kasno takvi shvate da lažima ne mogu dobiti ništa ali mogu izgubiti sve. Takve se brzo pročita. Neko su vrijeme izvor dobre i sočne informacije svojim nadređenima a kad završi to razdoblje ludila postanu uteg koji se lako eliminira, jer se ustanovi da su neuračunjivi. Mogli bismo reći da je naš govor uzrok svih naših nezadovoljstava i lošega života.
Nadahnut Bogom kaže danas mudri Sirah da „nedostaci čovjekovi izbijaju u govoru njegovu“. Naš nas govor uistinu izdaje. Čim zinemo zapravo govorimo o sebi a ne o drugom. Izdajemo se vrlo lako i za vrlo malo. Današnja čitanja nas žele poučiti da je naše biti usmjeren na poštovanju prema svakom i prema sebi. Žalosni su oni koji prosuđuju tuđe živote. Koji su kadri donijeti brze osude života i životnih situacija. Kaže Sirah: „Riječi čovjekove otkrivaju njegove osjećaje.“ I nastavlja: „Nikoga ne hvali prije no što progovori jer govor je kušnja ljudi.“ Hrana se ne sudi dok je ne probate, knjiga dok je ne pročitate a čovjeka dok ga ne upoznaš. Toliko nas puta život opeče. Zapravo smo se kao kršćani opekli jer smo se ostavili Božje riječi a prigrlili riječi zloga. Ostavljajući riječ života ostali smo bez života. Više vjere i pouzdanja imamo u šarlatanske kafanske intelekutalce tipa dva promila nego li u Boga i istinu. Povlačimo se za lažnim informacijama koje nam ispiru zdrav razum. Kršćanin koji ogovara nije kršćanin, on je licemjer. Slijepac koji pokušava biti vođa sve odvodi u propast. Svatko tko je stavio svoj život, svoju riječ iznad Božje nema blagoslova i preodređen je za svoje vlastito prokletstvo.
Ne gledajte u tuđe živote. Niste toga dostojni. Ne petljajte se u tuđe sudbine jer ne znate što uistinu ljudi prolaze. Ako možete pomozite im, a ne podmećite im noge da još dublje padnu. Ni jedan čovjek ne može razumijeti ono što nije doživio. Današnjim danom zauzmite se ispravljati sebe i svoje loše navike ogovaranja i tračanja. Otvorimo svoja srce Kristu. Prepustimo se njemu da nas vodi. Pohvali tuđu dobrotu. Osudi zlo. Ne bojte se onih koji vam pričaju iza leđa. To su sitne duše koji mrze dobro. Takvima se nasmješite. Kršćani za takve ne traže uvrede jer uvrede kršćanima nije oružje kršćanima je oružje istina. „Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore.“ Prepoznajte se u ovim Kristovim riječima. Upoznajte sebe. Početak promjene započinje upravo priznavanjem sebi tko smo i što smo. Vježbajte se u poniznosti. Molite i neka vaša vjernost Bogu se očituje u poslušnosti i vršenju Božje riječi i Njegove volje.
don Damir Bistrić
