Prateći iz dana u dan Isusa suočavamo se sa činjenicom da je Gospodin trajno bio u isprovociranim, isceniranim situacijama. Oni koji su ga okruživali uvijek su mislili da će ga uhvatiti na riječi ili pak na djelu.
Neumorno je prolazio Galilejom i Judejom i propovijedao radost i novost života. Učio je ljude iskrenim vrijednostima vjere. Ispravljao je sve ono što je bilo nametnuto od ljudi. Sve propise i običaje je anulirao. Nije se bojao biti jasan i glasan. Nikada se nije skrivao već uvijek javno govorio ono što je istina. Njegovo propovijedanje bilo je intrigantno. Izazivalo je divljenje ali je izazvalo i sablazan. Nema onoga koga njegova ljubav nije doticala i nitko nije mogao odoljeti njegovoj mudrosti. No ljudska oholost koja je povrijeđena istinom ostala je začahurena. Tako i u današnjem evanđelju imamo jednu sasvim običnu situaciju u Izraelu. Zaslijepljeni svojim zakonima i odredbama farizeji i zakonoznanci dovode Isusu preljubnicu uhvaćenu u preljubu. On kao učitelj poznaje zakon. Poznaje propise i sve ono što slijedi iz ovog čina. Dovukli su ovu jadnu ženu i izložili je sramoti, najprije ulice, jer valjalo ju je dovući nemilosrdno na trg gdje je bio Isus. Izlažu je sramoti javne osude iščekujući sramotnu smrt kamenovanjem. Zapravo nije u fokusu preljubnica. Farizejima i pismoznancima u fokusu je Isus Krist i njegova reakcija. Iskušavaju ga u onom gdje je najočitiji u zakonu. Zaslužila je smrt. Cijela ta sljedba farizeja i zakonoznanaca osjećala se napadnuta od Isusa. Njegov britki jezik nije ih uvijek pogađao. Farizeji su bili na vanjštini lijepog ponašanja, ugledni i poželjni u svačijoj kući. No to je sve bila gluma. Dobro su pazili na svoje vanjsko ponašanje no njihova vjera je bila bez uvjerenja. Njihova vjera je bila obični formalizam. I upravo njihova izvanjski glumljena pravednost i bezgrešnost bila je najveća smetnja da se čovjek obrati i postane novi čovjek vjere. Kristu smeta ta lažna vjera. Smeta ih njihova dvoličnost. A dvolični ljudi nikada ne traže nešto što je kvalitetno ni dobro. Zato i nisu nikada ni sretni ni zadovoljni. Uvijek su na tuđoj grbači i okrenuti fokusirani na svoj egoizam i hedonizam. Oni dobro znaju da ne žive ono istinsko ali su sebe elegantno uvjerili u svoju lažnu pravednost i bezgrešnost. Iz ove mučne situacije koja se odvaja pred Isusovim očima i farizeji i zakonoznanci i ova preljubnica potrebiti su Božjega milosrđa i korjenitog obraćenja.
Svakim danom nalazi se svatko od nas u ovakvim situacijama. Svijet nikada nije prestao biti okrutan. Ovo je vrijeme totalitarnog bezumlja u kojem svatko uzima sebi za pravo sebe proglasiti mjerodavnim sucem. Naše srce je toliko ranjeno okorjelim grešnim životom da u drugima prepoznajemo svoje grijehe. Svoje pogreške, svoje nerednosti. Projiciramo svoje grijehe na druge. Ljude procjenjujemo po svojim shvaćanjima i svojim izmišljenim imaginacijama. Sa prepuno zloće se obraćamo u svojim relacijama trajno stvarajući loše mišljenje o drugim kako bi zasjali savršenstvom. Elegancija današnje laži o sebi vidi se u svemu. Pretvorili smo se u one koji svakom traže dlaku u jajetu. Kao da se ne podnosi dobro. Stvara se nezdravo ozračje u kojem je sve nabijeno negativnostima. Farizejski se ponašamo prema svemu i svačemu. Zapravo se živi dvolično. Jedno lice za sebe drugo za pozornicu života. Uvijek mislimo da smo mi mjerodavni u našim procjenama. Iz običnih životnih situacija izvlačimo zaključke koji nemaju nikakve veze sa zdravim razumom. Mislimo da su naše oči izvor istine. No ono što vidimo i priče koje se stvaraju nisu identične. Ono što vidimo nije mjerodavno jer i sol i šećer izgledaju isto ali nisu isto. Kako je teško gledati susrete ljudi koji su prozirni i prepuni glume. Grle se a zapravo se preziru. Taj lažni i dvolični svijet uvijek je prepun glamura bez glamura. Farizeji se danas bore u svojoj ne ljudskosti. Vjerojatno je jedan od njih bio sa ovom preljubnicom. Da bi opravdao svoje zlo lakše ga je svaliti na drugoga. Dovedena pred Isusa što može očekivati doli ono što i ona sama zna. Zakon propisuje smrt. Kod sudaca nema milosrđa. Oni su milosrdni samo za svoje sinove i kćeri. Njih će lako opravdati i zataškati istinu. Ona u susretu s Bogom priznaje svoju grešnost. Nasuprot njoj stoje oni koji su sami sebe uvjerili da su pravednici i da se ne trebaju mijenjati.
Ova korizma je bila idealno vrijeme ispita svoje savjesti. Nažalost teško nam je slušati Isusa jer i danas njegov je govor britak. On ulazi u naše srce kao dvosjekli mač. Budi naše savjesti da ne zapadnemo u farizejštinu. Toliko je tih situacija u kojima zauzimamo stavove pravednika a naša je nepravda svima očita i pred Bogom mrska. Vjera se danas razvodnila. Možda ćemo to nazivati promjenama i modernizacijom. Idemo u korak sa svijetom. Vidimo mi kamo svijet odlazi. U korak sa svijetom u ponor i opće ludilo. Udaljujući se od evanđeoskog života zatomili smo i odbacili Božje milosrđe i njegovo veliko praštanje. Vjera je danas postala običaj. Festival bezvjerstva. Kao i farizejima i zakonoznancima fokusirali smo se na formalizam i izvanjsko obdržavanje. Ako pak i to. Vjera je postala nešto što nam ometa lagodan život u kojem je čovjek postao novim bogom. Taj novi nazovi bog kamenuje svakoga tko misli drugačije. Onaj koji živi vjeru izvrgnut je verbalnom kamenovanju. Kamenovanju ponižavanja i obezvrijeđivanja. Zagledajmo se u Krista i krenimo naprijed. Ne osvrćimo se na one koji imaju potrebu kamenovati i ponižavati. S Kristom krenimo naprijed. Svatko od nas nosi neispričanu životnu priču prepunu rana i boli. Beznadnih situacija i ne razumijevanja. Iza te priče ponekad toliko teške krije se osmijeh koji se jednoznačno tumači. Zato ne prosuđuj ljude prije nego što ih upoznaš jer istina će te sigurno iznenaditi. Isus oprašta. Već današnjim danom pripravljajmo se za pomirenje s Bogom u sakramentu ispovijedi. Dobro se ispovjedite i svoju savjest i život protresite. U životu se uvijek vodite ovim Kristovim riječima: „Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.“ I nikada nećete pogriješiti. Tužnima poklonite utješnu riječ. Usamljenima pažnju. Osuđenima od svijeta dostojanstvo. Ne živite vjeru formalistički i običajno. Običaje obucite u svadbeno ruho Kristovim blagoslovom. Oplemenite svoj život upoznavanjem velikog Božjeg milosrđa i učite trajno biti dobri ljudi koji nikoga ne osuđuju. Dobri ljudi koji nikoga ne ogovaraju, dobri ljudi koji milosrdno svima koji su vas povrijedili opraštaju. Tada će nebo već biti ovdje. Tada će biti blagoslova za vjekove.
don Damir Bistrić
