Liturgijska se godina bliži kraju. Studeni nas prirodom, blagdanima Svih svetih i Dušnim danom sve više podsjeća na umiranje.
Hladno je, ogoljele grane djeluju beživotno, magle unose tmurno raspoloženje. Kratke dane kao da nadjačava tama dugih noći. U takvom raspoloženju crkva stavlja jednu važnu istinu naše vjere. Jednom će doći kraj našoj povijesti, životu svakog pojedinog od nas. Stoga mudri budno čekaju dolazak Gospodina Isusa – Zaručnika. Dok ludi žive bezglavo nepromišljeno od danas do sutra. Upravo o toj i takvoj mudrosti i ludosti govori današnje evanđelje. Bog bi htio da naš i Njegov susret bude radost. Zato taj susret uspoređuje sa svadbenim slavljem. „Kraljevstvo će nebesko biti kao susret sa zaručnikom.“
U Isusovo vrijeme svadbeni je običaj bio da mladenku u njezin novi dom prate najbolje prijateljice. Dodatna draž je bila u tome da mladoženja „bane“ iznenada, bez najave zato su ga iščekivali. Zato Isus koristi tu sliku blisku svima. Pripovijeda da je jedna mladenka imala čak 10 prijateljica. Veli da ih je 5 bilo ludih a pet mudrih.
U čemu je ludost ludih? U silnoj ushićenosti i žurbi i pometnji lude su zaboravile uzeti ulja za svoje svjetiljke. Zaboravile ono bitno. Kako uopće misle noću ići u pratnji ako nemaju svijetla ako nemaju ulja za svoje svjetiljke? Na ono temeljno, bitno, ulje, zaboravile su a bavile se očito onim što je drugotnog površnog značenja sređivanjem, urešavanjem i uljepšavanjem.
Ima li ludosti u nama i oko nas? Ima nažalost i to na isti način kao i u ovoj Isusovoj priči. Ne zamjenjujemo li često u životu ono bitno nebitnim, a nebitno bitnim. Zaboravimo na ono što jedino bitno u životu i na čemu cijeli život stoji ili pada. Život s Bogom i u Bogu! Snagu trošimo na sve i svašta nebitno. I u tom žaru da budemo „netko i nešto“, lijepi i primjetni u ovom prolaznom svijetu zapažamo kako se pomalo udaljujemo od svoje obitelji, otuđujemo se od svojih najbližih, od prijatelja, odalečujemo se pomalo do Boga. Nemamo vremena! Pa kad se tome pridodaju razni grijesi. Eto nas u ludosti. U „crvenom“ u minusu ne misleći kako je sve prolazno kao što psalam veli: „Dani su čovjekovi ko sjeno: cvate ko cvijetak na njivi; jedva ga dotakne vjetar i već ga nema, ne pamti ga ni mjesto njegovo.“ I onda čemu ono što cijeli život stječemo i grčevito grabimo, ako jednog dana sve ostaje iza nas? Živjeti od danas do sutra. Živjeti samo za ovo zemne vrijednosti ludost je. Kao što je i onim djevojkama bila uzaludna i mladost i ljepota i zamamnost i ukrašavanje i sjajne haljine. Sve je to postalo bezvrijedno bez ulja u svjetiljkama.
Veli Isus da je bilo i 5 mudrih. Mudre su djevojke prvo pripravile ulje, pa se onda dale na spremanje i ukrašavanje. Njihova se mudrost sastoji u tome da su znale što je bitno, a što nebitno. Upravo bi to bio ispravni poticaj i u našem vjerničkom životu. Onaj tko je Kristov ima zanimanje kao i svi drugi. Njegov život je na izvan kao i život svih ljudi na ovom svijetu. Međutim pravi Božji čovjek u isto vrijeme zna što je temeljeno i bitno. Kao prvo ne želi Zla činiti ni nanositi. Čuva se grijeha. Ne želi sudjelovati ni u kakovom zlu. Nadalje Božji čovjek Boga stavlja na prvo mjesto. Sluša Božju riječ. Ne zanemaruje ni molitve, ni svete mise, ni ispovijedi. Nastoji vršiti Božje zapovijedi i to su prvotne vrijednosti u njegovom životu.
One lude djevice su naknadno otišle kupiti ulja. Ali bilo je prekasno. Nisu uspjele ući u svadbenu dvoranu. Diskvalificirane. Zato Isus jednostavno veli: „Bdijte jer ne znate ni dana ni časa.“ To nije prijetnja jer Bog koji je ljubav nikom ne prijeti. To nije zastrašivanje jer Bog koji je dobrota nikog ne straši. To je životna stvarnost. Opomena da živimo razborito. Da u životu izaberemo dobro.
Isus će i mudre i lude iznenaditi. I jedne i druge su zaspale. Svi smo slabi i grješni ljudi. Ali mudre su mudre samo zato jer su u svjetiljkama imale ulja nosile su esenciju vjere. Lude su lude samo zato jer ga nisu imale. Šašavo je prolijevati ulje koje ti je potrebno za život. Misli malo na onaj dan o kojem je Isus govorio. Ako bude predug i protegne se u noć, trebat će ti svjetlo. Kapaš li svakodnevno ulje u svjetiljku čije svjetlo će te onda uvesti u svečanu dvoranu na slavlje? Dragocjene kapi ljubavi i dobrote nećeš moći tada ni kupiti ni posuditi. Imat ćeš jedino svoju svjetiljku. Zapaljenu ili ugašenu. Biti pripravan u svakom trenutku sva je mudrost kršćanskog življenja.
I nemojmo govoriti ima vremena. Bit će vremena. Jer vrijeme je u Božjoj ruci. Smo je Bog gospodar vremena. Kada čovjeka iznenada ugrabi Božji poziv a na Boga nije mislio i svoj život nije nikada nastojao uskladiti s Božjim zakonom u svome srcu onda je uzalud sve ono što mi često činimo. Ne pomaže ni paradni sprovod. Ni cvijeće, ni suze ni klape i srcedrapajuće pjesme. Ne možeš nikoga ničim približiti Bogu kad je on kroz život bježao od Boga. Tada je tek jasno tko je bio lud a tko mudar i pametan.
Za susret s Bogom najbolje se pripremamo kad svakodnevno činimo ono što nam je činiti . Tada se nećemo pojaviti praznih ruku. Svjetiljke neće biti prazne, a još manje srce. To je najveća mudrost života.
don Damir Bistrić
