Naš susret sa živim Bogom događa se svake nedjelje. Bog sa nama razgovara kroz pisma i utvrđuje nas u vjeri u svojoj trajnoj prisutnosti i euharistiji. To otajstvo svakom od nas je nezaobilazno.
DVADESETA NEDJELJA KROZ GODINU, Godina C, Evanđelje: Lk 12, 49-53
Nedjelja je trajno i vjerno ulaganje u svoju dušu. Nedjelja je dan kad punimo svoje baterije za svakodnevno življenje. Bez nje naši životi ostaju prazni i svatko od nas ako se ne susreće s Bogom teže kroči ovim svijetom. Bog je onaj koji jedini čovjeku vraća milost posvetnu u kojoj njegovo poslanje zadobiva smisao. Vrijeme u kojem jesmo i naše društvo želi sve više čovjeka udaljiti od svetoga. Udaljavanjem od Boga postajemo robovi društvenih htjenja. I sve se više iscrpljujemo. Ostajemo prazni i besmisleni. Nitko od nas nije lišen svega onoga što takvo bezbožno društvo nudi. Ono kroji svoje nove religije kojima se lako prikloniti. Olako se odustaje od evanđeoskog života a olako se prihvaća sve što nema veze sa svetim.
Tako danas čitanja s kojima započinje naš susret s Bogom nukaju nas na svjesniju brigu o vjeri. Jeremija prorok nalazi se u situaciji da se provjeravaju njegova proroštva. On sam svjestan je da njegovo proročko poslanje lako može završiti smrću. Onaj koji nosi Božju riječ olako se ne priklanja novotarijama i izmišljotinama već u služenju Bogu vjerno naviješta istinu. On sam kojemu je Bog zapovjedio rad za dobro duša Izraelaca izgara za poslanje i nema u njemu straha živjeti istine. Naravno njegova proroštva su autentična. Mnogi ih ne žele slušati. Njima je lakše prianjati za svim onima koji im prodaju maglu i ne potresaju njihove uljuljane bezbožne živote. Ništa se vremena nisu promijenila.
Današnje poslanje Crkve je poslanje proroštva. Živog i jasnog svjedočenja vjerskih istina. Neumrlog i trajnog propovijedanja radosnog evanđelja. Svaki onaj koji pronosi Božju riječ nije sluga sebi, niti je njegovo svjedočanstvo pričanje o sebi i svojim doživljajima. Svjedočanstvo traži iskustvo Božjeg zahvata i duboku proživljenost vjere. Nažalost sve smo više svjedoci da se propovijeda neko novo lažno evanđelje. Svatko se pača i pokušava evanđelje izgraditi po sebi. Ta lažna evanđelja i njihovi služitelji oni stvaraju svoja vlastita viđenja i svoje vlastita svjedočanstva. Olako uvijek imaju odgovor za sve. Lako izdvajaju biblijske citate za svoje potrebe i svoje vlastite promašene živote. Profili su im kapelice a u sebi su oni koji uništavaju vjeru Isusa Krista. A druge uvjeravaju kako su oni bitniji i izvorniji od evanđelja. Vrijeme je prepuno krivih proroka koji si samo zavode i odvode mnoge koji žele vjerovati. Unose zabune i prisiljavaju druge na ono što ni sami ne mogu živjeti. Naravno Bog nikada neće nas ostaviti na cjedilu u svim našim potrebama i htijenjima. Ali isto tako nikada neće odobravati naš grijeh niti ga veličati. Porazno je to koliko su katolici nestabilni u svojoj vjeri. Radije se bave vračanjima i vračarama povjeravaju iščitavanje takozvane njihove sudbine. Lakše je vjerovati koje kakvoj babi vračari, magovima i vješticama koja im kao skida uroke, čisti prostore, oslobađa ih od duhova i prokletstava. No ni sami nisu svjesni da im ti isti zbog nevjere otvaraju direktan put u pakao. Oni mijenjaju svoje živote po onima koji manipuliraju s njima i prodaju im maglu. To je vjera današnjih vjernika koji se ne osvrću na život vjere. Teško je uistinu slušati Božju riječ. Ona je oštra i nema onoga kojega ne dotiče. Jer nitko od nas nije toliko savršen da bi mogao reći da nema što raditi na sebi. Bez poslanja i oslanjanja na Boga nema ni vjere. Vjera se svjedoči iz obraćena pročišćena srca koji posvećuje i nuka na proroštvo istina vjere.
Zato i sam Isus danas nama jasno želi poručiti da nije došao donijeti mir. Onaj tko nosi u sebi istine vjere on se u Bogu bogati i svoj život stavlja u službu Bogu. Nažalost mnogi krivi učitelji ovladali su prostorom i daje im se sva moguća podrška u njihovim naumima. Sve je više onih koji svoje poslanje podliježu pljeskanju ljudi i traženju pohvala. Među nas se širi zlo i lažno evanđelje koje propovijeda nepotrebnost sakramenata i sakramentalnog života. A gdje nema sakramenata, gdje nema sakramentalnog života nema ni Krista. Jer Isus Krist je svaki sakrament i najveća svetinja kršćana. Mnogi danas koji su ušli u vjeru i koji su doživjeli obraćenje sve više su podložni progonima o kojima sam Isus govori. Progonstvo koje u sebi ne isključuje i progon od svojih najbližih, svojih ukućana, svoje obitelji. Da li se onda treba bojati zbog toga. Nipošto. Istina se živi.
Ovih dana imali smo mogućnost čitati i gledati one koji su se obrušili na nadbiskupa đakovačko osječkoga koji je progovorio istinito i jasno. Razapeli su ga neki koji se smatraju pozvanima drugima dijeliti lekcije. No nadbiskupov jasni govor uzbibao je savjesti tih istih kojima život ne znači ništa. Na kraju krajeva što ateisti imaju s katolicima. Svi se kao trse za slobodu govora. Ako oni imaju svoje pravo svaki naš biskup dužan je po svojem poslanju biti britak i oštar mač istine. Oni su pozvani biti proroci današnjega vremena kojima je poslanje uvijek založiti se one stvarnosti kojima su izloženi njihovi vjernici. Na kraju krajeva svi ti kako veliki mozgovi i uvaženi kao građani, medijski portali i svi ostali imaju svoje partije koje im čuvaju leđa i svoje sisteme koji ih bogato nagrađuju iz proračuna na grbači vjernika. Pred nama je vrijeme u kojem se svatko od nas može nadati svim vrstama podvali i progonstva. Isus nikome nije dao lažna obećanja. On nije političar predizbornih skupova laganja u oči kao današnji lažni proroci.
Isus svakom od nas ostavio je istinu da se znamo postaviti i uvijek izabrati ono što je istinito i sveto. Danas se posvetite Kristu i budite svjedoci istine. Neumorni propovjednici evanđelja koji ima snagu sve naše živote posvetiti. „Rodila si me, majko, da se svađam i prepirem sa svom zemljom.“ (Jr 15, 10) U Isusu Kristu darovano nam je spasenje. U njemu je svaki naš mir i blagoslov. On je svakom od nas najveća utjeha. Najveća nada naš Bog koji nas blagoslivlje i čuva. Nemojmo se bojati progona. Progonitelji žele zaustaviti svjedočanstvo riječi. Kršćani su pozvani danas biti još glasniji i uvijek prepoznatljivi u svijetu. Neka naša svjedočanstvo bude jasno i uvijek evanđeosko istinito. Krist želi biti s nama, otvorimo mu svoja srca i neka nas on u svakoj našoj potrebi tješi i bani u vijeke vjekova. Amen.
don Damir Bistrić
