Neka Gospa od Zdravlja izmoli zdravlje naše duše i tijela za bolju i zdraviju budućnost!

Svaki marijanski spomendan, blagdan ili svetkovina povezuje nas s nebom i onom Božjom zamisli o savršenom svijetu. Tako i danas dok slavimo prikazanje Marijino u hramu od njezinih roditelja pobožne Ane i Joakima suobličujemo se našem poslanju koje nam je ostavio Bog da se proslavi u svima nama.

Danas je biti Božji i Njemu jedinom pripadati postalo preteško i u društvenim normama nepoželjno. Ako vjeruješ onda si nazadan. Tada si konzervativan, a tvoj život postaje kako kažu kontraverzan. Uznapredovali smo u svemu no naš život ostao je na jednoj razini i polako se spušta u dekadenciju suobličavanja sa svijetom koji želi živjeti bez Boga. Pod izlikom opravdanja traženja potpune slobode od Boga i njegove ljubavi zapetljali smo se u vlastite mreže koje nas sputavaju u onoj slobodi koju smo sami sebi odredili i s njome se suživjeli. Svatko od nas na svojem krštenju postao je Bogu prikazan. Bogu darovan. Poput Marije. Vjera kojom su nas dopratili naši roditelji, kumovi i zajednica vjernika uvrstila nas je u one koji pripadaju Bogu i koji ga svojim životom proslavljaju.

Sve što imamo, što posjedujemo i što živimo našim životom vjere proslavlja Boga. Zato smo mi uvijek okrenuti jedni prema drugima kroz pomaganje i zajednički život svetih. Nažalost puno nas je toga osiromašilo više negoli ikada. Sve se učinilo da se čovjek zatvori u sebe i da se fokusira na svoje vlastitie prohtjeve. Umjesto služenje postavljamo se kao gospodari koji bezglavo upravljaju. Tiranijski i dikratorski se odnosimo prema svima koji su oko nas. Naša prikazanost Bogu je zašla u krizu identiteta. Kršćanin danas želi služiti svemu osim onome koji je jedini istiniti i pravi život. A kada se napusti Bog, kad se sve svoje snage polože na ruke čovjeku tada nastaje kaos koji je teško pretvoriti u harmoniju. Da je to tako sve više se vidi kako se opravdavaju sve pogreške koje se čine. Jer svi tako žive. Grijeh je zašao u fazu kolektivnog zaborava. Više ništa nije grijeh. Sve što je dobro i sveto smo izokrenuli, a sve što je zlo prihvatili kao dobro i korisno za život. Sve nas je to dovelo do ruba koji se onda morao odraziti i na našem najdragocjenijem a to je naše zdravlje.

Upravo prikazanost Bogu i pripadnost i vršenje njegovih zapovijedi dovodi nas do potpunog zdravlja. Zdravlja i duše i tijela. Kroz bolesnu dušu ni tijelo ne može biti zdravo. Sve što činimo svojoj duši odražava se na tijelu. Ne može se očekivati zdravlje ako programatski i stalno ga uništavamo. Olako pristupamo svemu. Svi poroci današnjeg društva dostupniji su bez ikakvog nadzora i svim generacijama. Svi se bave posljedicama oboljenja a nitko se ne bavi pravim problemom. Čini se da je sve velika korporacija koja puno govori ali joj je interes drugačiji. Toliko o tom takozvanom velikom humanizmu koji je želio zamijeniti čovještvo. Postali smo razmaženi. Osjetljivi na sve i svakoga. Uvredljivi. Mislimo da smo netko i nešto a u biti niti sebi niti onima oko sebe ne znamo dati reda ali zato svima ćemo soliti pamet i određivati što i kako treba se i mora kao kojekakvi veliki moralizatori. Reagiramo kao i svako dijete u supermarketu koje svojom dernjavom, urlikanjem i skrikom pokušava doći do određenog cilja neke igračke koja brzo završi u smeću. Nije nam zbog toga ne ugodno već se čak više i ne ustručavamo. Nemoral je postao moral. Ovisnost je poželjan element za dobar provod. No sve se to kad tad odrazi na nama. Svaka stvar.

Kaže se da tijelo pamti sve a tako i duša. Bojimo se bolesti. Promatramo je kao nešto što je užasno, ali sve činimo da obolimo i još ustrajemo na tome pod izlikom ne ma neće mene. Sve do jedan dan. Nasuprot svega što proživljavamo Bog nam daruje vrijeme. Ono je dar da shvatimo gdje smo i da na sebi radimo. Iako smo u većini tvrdoglavi i nedokazni, svojeglavi današnji dan nas zaustavlja i usmjeruje na povratak sebi, Bogu i na toliko potrebno ozdravljenje ponajprije duše. Mnogo je bolesti duše i sve su opasne po život među njima su karcinom psovke, karcinom ogovaranja, karcinom zlovolje, karcinom vračanja, karcinom zavisti, karcinom krivokletstva, karcinom razbludnosti, karcinom nečistoće, karcinom svađe, karcinom srdžbe, karcinom spletkarenja, karcinom razdora, karcinom strančarenja, karcinom pijančevanja. Opasne bolesti ako se ne liječe one postaju maligno tkivo koje metastazama uništava sve oko sebe.

Danas se iznova posvetimo Bogu. On je lijek i liječnik. Bez njega nema ozdravljenja. Naše današnje molitve posebno upućujemo Bogu za sve naše bolesnike i patnike koji prolaze patnje na svojem tijelu. Oni na svojim bolesničkim posteljama proživljavaju bol tijela ali i bol duše. Svačega se nagledaju i naslušaju. Tada vide sve ono što vidjeli nisu ili ogromnu ljubav svoje obitelji ili pak samo interes jer će nešto iza njih ostati. Molimo  osobito za one koji su na palijativnoj skrbi koji su u termalnoj fazi života. Molimo za sve majke i očeve čija su djeca bolesna da im Bog bude snaga. Molimo za sve obitelji koji imaju bolesnike da im Gospodin udjeli hrabrost. Neka im svima Gospodin bude okrepa i utjeha. Onima koji se brinu za bolesnike, cjelokupno medicinsko osoblje posebno naše požrtvovne medicinske sestre neka Bog blagoslovi i neka ih nagradi darovima neba. Svi oko sebe imamo nekog bolesnika, prijatelja, susjeda, braću, sestre, poznanika za koje danas možemo iskoristiti ovu milost i posjetimo ih. Ne treba im ništa previše govoriti, razveselite ih, darujte im osmjeh, neka osjete blizinu vaše ljubavi. Naša nebeska majka kao i svaka majka želi da su joj sva djeca zdrava. Njezina briga je velika za svakog od nas. Utecimo joj se kao djeca velikog srca. Iskažimo joj ljubav i neka ona zdravlje bolesnih izmoli naše zdravlje duše i tijela za bolju i zdraviju budućnost.

don Damir Bistrić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

3 + 4 =