Ivanovo evanđelje koje čitamo ovih dana polagano nas uvodi u misterij spasenja. Isusovi sugovornici kipte od bijesa. Pazi se na svaku njegovi izgovorenu riječ. Na svako čudo. Pomno se želi sve analizirati i što brže naći odgovor koji će kao Isusa smesti.
Isus ni najmanje nije bio ugodan slušateljima osobito onima kojima nije Božje na djelu njego njihovo ljudsko. Dapače njegova riječ je britka i jasna. On se ne trudi svoje Božanstvo dokazivati onima kojima je bitno samo ono gdje se oni nadmudrivanjem suprotstavljaju. On se suprotstavlja svakom onom koji sebe uključuje kao mjerodavnoga kontrirati Bogu izlažući svoje osobno vlastito mišljenje. Naravno to u onima koji ga slušaju izaziva bijes. Jer on usmjerava prema onom gdje najviše boli a to je istina. Anulira osobno oholo mišljenje koje je uokvireno grijehom i proizvod grijeha. Oholost slušateljima ne dopušta proboj istine. Kao da bi se Bog morao dokazivati onima koji do podne mrze sebe a od podne cijeli svijet. Zato i kaže: „ Drugi svjedoči za mene i znam: istinito je svjedočanstvo kojim on svjedoči za mene. Vi ste poslali k Ivanu i on je posvjedočio za istinu.“ Ivan Krstitelj je svima njima najjasnije posvjedočio da On jest.
Mnogi od nas će sebe nazivati vjernicima. No demantira nas jedna stvar. Koga se to svjedoči našim životom? Kome mi vjerujemo? U što to vjerujemo? Poznajemo li mi poklad naše vjere? Slobodni komentar nije iskustvo vjere već nadmudrivanje. Tako da se danas vidi u blaženoj slobodi govora po komentarima koliko je vjera mnogih jako plitka. Zapravo je na najmanjoj razini. Stariji bi doista trebali biti poučeni od svoje djece koja slušaju i zapamte toliko toga o svojoj vjeri. Zato toliko i smetaju nekima nove generacije kojima se ne može prodati da je vjera izmišljotina, „opijum za narod“. Takvima smetaju oni jer se s njima ne može manipulirati. Vjeronauk im smeta jer iz njega se rađaju pokoljenja koja znaju istinu i nitko ih ne može zavesti svojim pokvarenostima. Dobro je napisao filozof, novinar, publicist i pisac Zoran Vukman u jednoj svojoj objavi:“ Kad se govori o vjeri, svi su teolozi, pravednici i crkveni naučitelji. Najbezazleniju obvjavu na FB kadri su pretvoriti u tumor na mozgu, nisu sposobni raspravljati ozbiljno o ni jednoj temi da ne odu u milion svojih digresija, laprdanja koja se pretvore u svađu. Bezobrazni, agresivni, iskompleksirani, nadimlju se nad svima, dociraju, postavljaju dijagnoze onima koje ne poznaju kao neurastenični udavi imaju potrebu davati savijete za koje ih nitko ne pita a koji su na razini šećerne vodice.“ Mnogi bi doista htjeli i vjeru dovesti na razinu šećerne vodice. Vjeru koja nije svjedočanstvo. Vjeru koja se prakticira u skrovitosti. Koja mora biti zatajena. A vjernike koji su stupovi onda se proglašava nazadnima, katolibanima sa svim imenima i svime što se dočepa pojedina naprednjačka krema kojima nije stalo do ničega doli do svojega džepa koji osigurava kao i uvijek sa državnih jasla. Kršćani svjedoče Isusa Krista. Onaj koji se naziva kršćaninom ne svjedoči sebe. Jer svjedočanstvo koje je vlastito i bez Boga nije svjedočanstvo ono je samo izražaj vlastite oholosti. Nemojmo se bojati svoju vjeru svjedočiti. Neka nas napadaju. Za njih je napad najbolja obrana. No to govori samo o njihovoj nekompetetnosti i ogromnom neznanju i nemoći. Mnoga naša kršćanska braća diljem svijeta prepuštena su novim progonu vjere. Nikad većem progonu u povijesti kršćanstva. Nažalost o tome se šuti. Naše svjedočanstvo mora postati jasno. Onaj koji nije nikad otvorio Bibliju kako će znati o svojoj vjeri. Veliko je naše ne znanje i to veliko neznanje prati još veće ne svjedočanstvo vjere. Toliki upravo jer su samo načuli o nečem mogu se nazvati kršćanskim tračalicama. Papagajima koji ponavljaju neartikulirano tuđe stavove i krivovjerja. Jer dobro žele upakirati svoje neznanje i površnost. Vjera se živi i svjedoči. Krist lijepo u današnjem evanđelju kaže: „Slave od ljudi ne tražim,ali vas dobro upoznah: ljubavi Božje nemate u sebi. Ja sam došao u ime Oca svoga i vi me ne primate. Dođe li tko drugi u svoje ime, njega ćete primiti.“ Svjedočite neumorno i vjerno svoju vjeru jer nam je dana kao razlog naše radosti i ljubavi. Ne bojte se nikoga i ničega jer Bog Isus Krist je uz vas.
don Damir Bistrić
