“Nikad u najmračnijim noćnim morama nisam zamišljao da mogu vidjeti i doživjeti ono što se događa u našoj bolnici tri tjedna.
Noćna mora teče, rijeka postaje sve veća i veća. U početku su neki došli, zatim desetke, a zatim stotine i sada više nismo liječnici, nego smo postali pokretna traka i odlučujemo tko bi trebao živjeti i koga treba poslati kući da umre, iako su svi ti ljudi plaćali talijanske poreze cijeli život.
Do prije dva tjedna moji kolege i ja bili smo ateisti; to je bilo normalno jer smo liječnici i naučili smo da znanost isključuje Božju prisutnost. Uvijek sam se smijao roditeljima kako idu u crkvu. Prije devet dana k nama je došao 75-godišnji župnik; Bio je ljubazan čovjek, imao je ozbiljnih problema s disanjem, ali imao je Bibliju sa sobom i impresionirao nas je što ju je čitao umirućima i držao ih za ruku.
Svi doktori smo bili umorni, obeshrabreni, psihički i fizički gotovi, kad smo ga imali vremena slušati. Sada moramo priznati: kao ljudi smo dosegli svoje granice, ne možemo učiniti da svaki dan umre više i više ljudi. I iscrpljeni smo, imamo dvoje kolega koji su umrli, a drugi su se zarazili. Shvatili smo da, kada se iscrpi ono što čovjek može učiniti, da nam je potreban Bog, i počeli smo tražiti pomoć od Njega kad imamo nekoliko slobodnih minuta; Razgovaramo jedni s drugima i ne možemo vjerovati da kao svirepi ateisti sada smo svaki dan u potrazi za svojim mirom, moleći Gospodina da nam pomogne da se odupremo kako bismo se mogli brinuti o bolesnima. Jučer je umro 75-godišnji župnik; do sada je, unatoč tome što smo ovdje bili pogođeni s preko 120 smrtnih slučajeva u 3 tjedna i što smo svi bili iscrpljeni, uništeni, uspio, usprkos svom stanju i našim poteškoćama, donijeti mir za koji se više nismo nadali da ga možemo pronaći.
Pastir je otišao k Gospodinu i uskoro ćemo ga slijediti i mi ako se ovako nastavi.
Nisam bio kod kuće već 6 dana, ne znam kada sam zadnji put jeo, i shvaćam svoju bezvrijednost na ovoj zemlji i želim da zadnjim dahom pomognem drugima. Sretan sam što sam se vratio Bogu dok sam okružen patnjom i smrću svojih bližnjih. “
Iulian Urban (38 godina) – Doktor u Lombardiji, Izvor; FB: Lijepo je što postojiš
