Krenuti na put. Krenuti na putovanje. Znači li to vidjeti novu zemlju, ići za poslovnom obveznom, turistički razgledavati, hodočastiti?
Ili bi to moglo značiti dati sve što imam i samo krenuti. Vjerovati da ću kamo god dođem imati dovoljno što mi u tom trenutku treba. Ta odluka nije laka i ako se ne donese lako ne znači da je osoba slaba, samo nije spremna vjerovati da će, makar i krenula s najosnovnijim, i s vjerom u druge ljude uistinu dobiti sve što joj treba – od utjehe i zagrljaja, do pokazivanja puta, pojašnjavanja običaja, hrane, odjeće ili čega drugoga što je potrebno za nastavak. Jer u putovanju nije bitan put već nastavak kada mislimo da ne možemo.
Tada dolazimo do puta i krećemo dalje. Ni cilj nije bitan, on je u nama i prije nego smo spremili ruksak. Sve što poneseš manje će ti trebati nego ono što ćeš dobiti na putu i od čega ćeš imati više koristi. I zato kreni na put. Ništa te ne zaustavlja osim povremenih strahova „A što ako ne bude nikoga?“. Nikada nisi sam. I kreni na taj put. Pri povratku zbroji što si ponio, što koristio, a što dobio. I plakat ćeš od radosti.
Leali Magdalena
