Iz nedjelje u nedjelju upoznajemo Boga kakav on jest. Krist započinje svoje javno djelovanje polagano i programatski. U sebi nosi novu nauku. Nauku koja se oslanja na pisma i sve je usmjereno na ispunjenje onoga što je po prorocima navješteno da se ima dogoditi.
Prateći Mojsijev govor narodu, koji je znakovit za nas, jer nam je sve darovano da se po onom što je od Boga proslavi. Doista Bog izabire proroke koji nisu usmjereni na sebe jer svaki prorok usmjeren je na službu Bogu za dobro čovjeka. Stoga Bog bira proroka a ne čovjek. Čak štoviše kaže danas Bog Mojsiju: „ A prorok koji bi se usuđivao govoriti što u moje ime što ja ne bi zapovjedio da govori i koji bi govorio u ime drugih bogova, takav prorok neka se pogubi.“ Koliko god ova kvalifikacija bila teška ovdje se očito za nas vjernike lako može interpretirati važnost osluškivanja Božjeg govora od onoga što Bog ne govori. To osluškivanje nam je toliko potrebno kako ne bismo dali povjerenje lažnim prorocima koji bi nas odveli u propast. Svjedoci smo pojavka sve većeg broja nekih koji su se drznuli samoprozvati onima koji čak toliku imaju vlast da barataju sa Bogom. Oni su zavodnici i rušitelji, uništavatelji. Kako smo labilni sve nam je draži govor čovjeka, a udaljili smo se od Božjega govora. Sveto nam pismo služi samo kao ukras na policama koji se nikad ne otvara. Ako je vjernik zaboravio živjeti od Božje riječi, kojoj će se onda prikloniti doli onoj koj je dao važnost.
Kristov govor je govor koji u svakome od nas unosi mir i zanesenost. Nauk je to koji je isključio osiromašeni ljudski govor i siromaštvo čovjekovog „bogatog“ vokabulara. Govor Boga je postao konkretan. Otvoren govor ljubavi koja liječi i ima snagu sve učiniti novim. Nažalost ovaj govor ne može se čuti nigdje danas. Nema tog vidljivog govora koji i danas unosi zanesenost ljubavlju prema svemu stvorenom. Bog govori svakom od nas na različite načine. U razna vremena i u raznim situacijama našega života. Različito nam Bog govori u mladosti, različito kad smo bolesni, tužni, radosni. Zato je neophodno osluškivati u tišini Božju riječ koju zaglušuje svakodnevna diktatura buke. Njegovu Božansku riječ valja prepoznati. Izdvojiti od misli koje nam se roje i zaglušuju Njegovu iscjeliteljsku riječ. Njegove riječi u sebi nose utjehu i smirenost i toliko potrebitu smislenost.
Naše vrijeme učinilo je da ima mnoštvo stručnjaka. Svi daju svima savjete. Svi su postali diplomirani savjetodavci. No, očito je i vidljivo da savjeta se sebi lako ne može dati. Svatko tko dijeli savjete želi oblikovati čovjeka ispred sebe onako kakvim ga želi. Doslovno svi savjeti koji čovjek daje jesu notorna manipulacija. Prijateljstva i ljudske relacije postali su gluma. Robovanje vlastitim interesima uništava svaki oblik dobra. Jer da bi netko bio dobar sa mnom mora voljeti što ja volim, mora se ponašati kako se ja ponašam, imamo zajedničke interese, imamo zajedničke prijatelje i neprijatelje i ako se nešto oko toga poremeti tada nastaje onaj najstrašniji dio koje obično svaki manipulator smatra izdajom ili pak prevarom. Početakom Kristova javnog djelovanja daje nam se nova nada. Ispraviti ono što do sada nije bilo dobro. Unijeti Kristovu životnu logiku u svoj život i s njim započeti tu novu životnu vjerničku stvarnost. Tko nam je onaj koji nas odvlači od tog životnog novog i blagoslovnog doli sam đavao. Kaže danas evanđelist Marko: „A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom.“ Ono što smo zaboravili opet se ponavlja. Rođenjem Isusa Krista završila je vlast đavla. Sve je učinio od njegove najranije dobi da se čovjek posluži za Božjim uništenjem. Herod je poubijao betlehemsku dječicu ne bi li se riješio Krista. I sve je usmjerio da uništi onoga iz kojeg život izlazi. No s ovom gestom iz evanđelja, oslobođenjem od opsjednuća, znamo koliko je Bog jak. Toliko jak da sve što uništava čovjeka ili ga ponižava On snagom svoje svetosti dovodi u božanski skad. Toliko je danas tih istih opsjednuća da su nam postala kao normalna pojava. Sve što nosi u sebi razdor, mržnju, bludnost, nečistoću, raspuštenost, idolopoklonstvo, vračanja, neprijeteljstva, svađe, ljubomoru, srđbu, sebičnost, razdore, strančarenja, zavist, pijanke, razuzdane gozbe (Usp Gal 5,19-22) sve su to očita djela onoga koji čovjeka uništava. To su djela sotone.
Blaženi Alojzije Stepinc znajući sve što mu je podnositi svaki je svoj dan započinjao molitvom maloga egzorcizma. To možemo i mi. Staviti se u Božju zaštitu od zla. Učinimo ono što nam je darovano kao dobro posvećujući se Bogu koji je izvor svakog blagoslova i milosti. Neka se današnjim danom u nama stvari čvrsta i jasna odluka: Krista slijediti, Njemu jedinom vjerovati i Njemu posvetiti svoj život. Nije lako biti kršćanin. Ne obazirite se na nijednu ovosvjetsku zamku i kad vam netko unese nemir u srce tada znate da nije došao od Boga. Stoga puni hrabrosti vjerno Kristu povjerite svoje živote u ovom uzburkanom i uznemirenom svijetu. Povjeriti Bogu svoj život ne znači da ćemo biti izolirani i lišeni patnja i problema, ali s Kristom nadmoćno pobjeđujemo i sve ćemo uspjeti s Njim učiniti za svoje dobro da naši životi postanu izvor mira, blagostanja i svetosti.
Don Damir Bistrić
