VJERSKI ŽIVOT

O darovima Duha Svetoga

33. DAN

„Tako i vi, budući da čeznete za darima Duha,
nastojte njima obilovati radi izgrađivanja Crkve.“
(1 Kor 14,12)

 

Trideset osma lekcija – O darovima Duha Svetoga

Jučer sam ti pokušao progovoriti o razboritosti, a danas bi ti htio sažeti ono najvažnije o darovima Duha Svetoga. Bog ima mnogo darova za tebe, pitanje je samo jesi li ti te darove otvorio i iskoristio ili ti i dalje stoje zapakirane negdje sa strane. Imati darove Duha Svetoga nije isto što i imati neke kreposti. Kreposti su trajna nagnuća, odnosno nastojanja da činiš dobro. Dijelimo ih na stečene i ulivene. Do stečenih dolaziš svojom zaslugom, ovisno koliko se trudiš i radiš oko kreposti. Ulivene kreposti dolaze izravno od Boga posvetnom milošću, daju ti moć i snagu za nadnaravna djela, ali ih ne olakšavaju za razliku od stečenih kreposti. Ako grijehom izgubiš posvetnu milost gubiš i ulivene kreposti, osim vjere i nade. Vjera i nada zajedno s ljubavlju spada pod takozvane bogoslovne kreposti. Prva dolazi vjera, ona može postojati bez nade i ljubavi. Zatim dolazi nada, a tek zadnja dolazi ljubav. Međutim, ako pitaš što je savršenije onda je to uvijek ljubav. Osim bogoslovnih kreposti postoje takozvane moralne kreposti koje su ti poput sredstva za rast i usavršavanje. One omogućavaju tvom razumu da slijedi Boga osvijetljen vjerom. U to spadaju razboritost, pravednost, umjerenost i jakost. One usmjeravaju sve kreposti u tvome životu.

Darovi Duha Svetoga slične su ulivenim krepostima jer imaju isti izvor, a to je Bog. Imaju istu svrhu, a to je usavršavanje. Međutim, za razliku od ulivenih kreposti kod kojih je razum osvijetljen vjerom, darove Duha Svetoga potiče sam Duh. On upravlja tim darovima. Tim darovima ti ne možeš raspolagati kad hoćeš. Svi drugi darovi ograničeni su ljudskom snagom, ali darovima Duha raspolaže samo Duh. Ti darovi potrebni su ti jer sve kreposti koje si stekao ili primio vršiš nesavršeno, a samo uz pomoć darova Duha Svetoga možeš usavršiti neki rad. Pojedini darovi Duha Svetoga su: razum, znanje, mudrost, savjet, pobožnost, jakost i strah Božji. Dar razuma usmjeren je prema spoznaji istine i surađuje s kreposti vjere. Dar znanja ne znači biti pametan i mnogo znati, taj ti je dar potreban kako bi ispravno primijenio ono što si u vjeri spoznao. Darom mudosti dobit ćeš Božji pogled – vidjet ćeš stvarnost njegovim očima pa ćeš moći urediti i prosuditi sve stvari u skladu s njegovim normama. Dar savjeta ne primaš kako bi savjetovao druge, nego kako bi ti mogao biti poslušan nadahnućima Duha Svetoga s obzirom na tvoje djelovanje. Dar pobožnosti usmjerava tvoj odnos prema Bogu kao prema Ocu, a prema drugima kao prema braći i sestrama. Dar jakosti osnažuje te kako bi nadvladao sve poteškoće te kako bi sačuvao nadu koja dolazi od Boga. Posljednji dar je strah Božji. Bog ne želi da ga se patološki bojiš, nego je riječ o poticajima da izbjegneš grijeh. Ovaj dar osigurava slobodu srca. Budeš li otvoren ovim darovima ubrzo ćeš osjetiti plodove Duha Svetoga u svom životu. Ponajviše, osjetit ćeš radost jer tamo gdje je Duh tu mora biti prisutna radost. Sotona ne zna što je radost, on se ne zna radovati. Radost je plod Duha. A tvoja kršćanska radost je sudjelovanje u sinovskoj radosti.


Razmatranje današnjeg evanđelja:


Iv 10,31-42: U ono vrijeme: Židovi ponovno pograbiše kamenje da Isusa kamenuju. Isus im odgovori: »Mnoga vam dobra djela Očeva pokazah. Za koje me od tih djela kamenujete?« Odgovoriše mu Židovi: »Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: što ti — čovjek — sebe Bogom praviš.« Odgovori im Isus: »Nije li pisano u vašem Zakonu: Ja rekoh bogovi ste? Ako bogovima nazva one kojima je riječ Božja upravljena — a Pismo se ne može dokinuti — kako onda vi onome kog Otac posveti i posla na svijet možete reci: ‘Huliš!’ — zbog toga što rekoh: ‘Sin sam Božji!’

Ako ne činim djela Oca svoga, nemojte mi vjerovati. Ali ako činim, sve ako meni i ne vjerujete, djelima vjerujte pa uvidite i upoznajte da je Otac u meni i ja u Ocu.«

Nato ga ponovno nastojahu uhvatiti, ali im on izmaknu iz ruku.

I ode ponovno na onu stranu Jordana — na mjesto gdje je prije Ivan krstio. I osta ondje. A mnogi dođoše k njemu i rekoše mu: »Ivan doduše ne učini nijednog znamenja, ali se sve obistinilo što je rekao o ovome.«

Mnogi ondje povjerovaše u njega.


Ponovo pročitaj današnje evanđelje pa zastani par minuta u tišini razmišljajući što ti Bog želi reći s ovim tekstom.

Posljednjih nekoliko dana u evanđelju se stalno spominje Isusova povezanost s Ocem. Neki Židovi i dalje ostaju tvrdoglavi, nepopustljivi, dok su na kraju ulomka ipak mnogi povjerovali u Isusa. Ovim nepopustljivim Židovima i dalje je samo stalo za Isusovim zemaljskim podrijetlom jer je za njih Isus tek običan čovjek. Po drugi puta Židovi uzimaju kamenje da Isusa ubiju. Kao da za sobom nose kamenja i čekaju prigodu da Isusa kamenuju. Isus primjećuje da govorom više ne može ništa postići pa poziva Židove da gledaju njegova djela. Kako netko može činiti dobra djela ako je zao? Međutim, Židove to nije briga nego im je sablazno čuti da se Isus pravi Bogom. On im uzvraća riječima psalma na što ih ponovo poziva da vjeruju njegovim djelima. Potom odlazi na onu stranu Jordana gdje je krstio Ivan. Tamo su ljudi povjerovali Isusu, ponajviše jer je činio znamenja koja kod Ivana nisu vidjeli. Za razliku od Židova, ljudima s one strane Jordana bila su dovoljna samo djela da povjeruju Isusu. Što je tebi (bilo) potrebno da povjeruješ Isusu? Na čemu se temelju tvoja vjera u Boga – na djelima ili na riječima? I što misliš, što je važnije od toga?

Današnji zadatak: Danas posti za darove Duha Svetoga. Ne zaboravi na tjedni zadatak.

Molitva: Dođi, predobri Tješitelju žalosne duše, Zaštitniče i Pomoćniče u sreći i nesreći! Dođi, Štite slabih, Pomoćniče palih! Dođi, Učitelju poniznih, Uništitelju oholih! Dođi, preljubezni Oče sirotih, Okrepitelju bolesnih, Zvijezdo morska onih, koji plove na moru, luko spasa, jedini ukrase svih živih i jedini spase svih umirućih! Dođi, Duše Sveti, smiluj mi se i promijeni me po svojoj volji. Udostoj se k meni doći, da ti moja poniznost prema tvojoj veličini, moja slaboća prema tvojoj jakosti, prema punini tvoga Milosrđa, omili. Po Isusu Kristu, mojem Spasitelju, koji s Ocem, u tvojem jedinstvu, živi i kraljuje u sve vijeke vjekova. Amen. (sv. Augustin)

32. dan duhovnih vježbi:  Razlučivanje duhova

mag. theol. Darko Rapić

Facebook Komentari

comments

admin

About Author

Leave a comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

− 1 = 1

You may also like

VJERSKI ŽIVOT

Deset razloga zašto idemo na svetu Misu

  • 8. siječnja 2014
Mnoga djeca i mladi odlaze na misu zbog jednog jedinog razloga- zato što ih “tjeraju” roditelji. Dobro je i to
VJERSKI ŽIVOT

Sedam navika svetih ljudi

  • 9. siječnja 2014
Krenuli ste čitati ovaj tekst jer vas zanima kako da se odsad ozbiljnije posvetite svom duhovnom životu. Iskreno prihvaćate jednu