Čovjek današnjice fokusiran je u većini prema sebi. Preosjetljivi smo na svoju osobnost. Sve je okrenuto prema nama i zapravo smo sebe stavili u centar života i svi oko nas trebaju nam posvećivati pažnju.
Nikada nismo bili tako udaljeni od stvarnosti, a sveprisutni. Nikad više nezadovoljstva i niskog samopoštovanja. Sve o svima znamo. Kreiramo neke posebne fascikle s informacijama jer iz naše informiranosti o ostalima javlja se varljiv osjećaj sigurnosti i bijeg od ranjivosti. Toliko se trudimo sliku o sebi idealizirati. Svakog dana imamo neki novi retuš. Takav svijet koji traži samo idealizaciju i kontrolu nad drugim dovodi do sveopćeg kaosa i samo se čeka tko je sljedeći za odstrel u strahu da to nećemo biti mi. Pretjerani kriticizam koji je zamjenio zdravu kritiku i kreativnost, postaje besmislen način komunikacije bez napretka i poboljšanja. Iz svega mogli bi smo reći da je onda takva i naša korizma. Prepuna retuša i dobrih vanjskih uglađenih oblika bez konačnih dobrih rezultata.
Susret Isusa i preljubnice iz današnjeg evanđelja pokazuje nam doista Boga oprosnika koji neizmjerno prašta. Ispred Njega doveli su je oni koji su se smatrali pravednijim od drugih. Isus ne žuri u procjenjivanju jer je On onaj koji razlikuje ono što mi nismo u stanju. Sluša pozorno optužbe. Iščitava svu zlobu čovječanstva, ali razlikuje grijeh od grešnika. Grijeh je onaj koji nas drži podalje od toga da zavapimo za Spasiteljem. Da naš život poprimi smislenost. Znamo, oni koji misle da su dobro neće tražiti liječnika.Tako kada je riječ o dijagnosticiranju našeg srca, ukoliko smo otupili na grijeh ili proglasili sami da grijeha nemamo,izazov je identificirati naše bolesti duše. Grijeh inficira naš vid, što uzrokuje da sebe gledamo kroz prizmu koja iskrivljuje stvarnost i pokazuje ju drugačijom nego što ona stvarno jest. Grijeh će obojiti čak i najveću ružnoću i pretvoriti je u nešto lijepo i pohvalno. Grijeh nas odvlači u osamu i samodostatnost i odvaja od milosrđa i ljubavi.
Potrebne su nam naočale s Kristovom poniznošću. Dok grijeh uzrokuje filtriranje zla kojeg vidimo u sebi, također uzrokuje filtriranje Božje dobrote u drugima. Ispitujemo ih, ostavljajući samo njihove greške u svojoj percepciji. Raskajani ponizni kršćanin ima toliko toga za ispraviti i vidi toliko mnogo zla u svom srcu da nije u stanju baviti se tuđim srcima. Oni koji imaju srce bolesno, ogrezlo u grijehu, o tuđim grijesima govore s prijezirom, iritacijom, frustracijom ili osudom. Grijeh čuči unutar borbe kada osoba omalovažava druge. Barem bi se kršćani koji se tako nazivaju trebali jedni prema drugima odnositi s jednakom poniznošću i blagošću kao što se i Krist odnosi prema njima. Borimo se protiv grijeha koji utječu na to kako nas drugi gledaju, a zadržavamo grijehe koje nitko ne vidi.
Možda su današnji akteri u ovoj masi bili grešniji od ove preljubnice. Možda su bili njezini klijenti, interesantno je i pitanje kako su znali da je preljubnica. No to nije važno. Isus pristupa čovjeku grešniku s ljubavlju. Vodi se božanskom logikom. Vrlo oštro osuđuje grijeh ali ne osuđuje preljubnicu, ne osuđuje grešnika. Razlikovanje čina od počinitelja prvi je preduvjet oproštenja. Oslobođenje od ropske prošlosti otvaraju nam se nove perspektive za život. Ovo sveto vrijeme korizme poziva nas na bolji i kvalitetniji sakramentalni život. Poziv je ovo na opće preoblikovanje osobnosti po sakramentima. Samo nas sakramentalni život može ispuniti jer ako nema sakramenata u našem životu koji nas trajno povezuju s Bogom tada nema ni radosti ni mira u nama. Današnje riječi – idi i ne griješi više- uvode nas u svijet svetosti. Jer oproštenje koje primamo kroz sakrament ispovijedi susreti su istinske Božje ljubavi i milosti. Danas, podno oltara stanimo u poniznosti, pored Krista – branitelja grešnika zazovimo milost. Odrecimo se grijeha i započnimo bolji i kvalitetniji život. Jer onaj kojem je oprošteno prašta i u iskustvu oproštenja ima već sad predokus uskrslog vječnog života.
Don Damir Bistrić
