U teškim vremenima teško je pronaći smisao dobar izbor u kojem se čovjek može snaći. Bombardirani stalnim mentalnim pritiskom uvukla se u svakoga ogromna nesigurnost.
Tada je sve negativno postalo prenaglašeno. U svemu se onda teško snalazimo jer je pritisak sve veći. Sve se obavlja robotski. Izgubila se duša u svemu. Jednostavno kao da svijet u kojim živimo više nema veze s vezom. Kao da nema veze sa životom. Zbunjenost u kojem smo medijski fokusirani samo na jedno odvuklo nas je od važnih stvarnosti. Odvuklo nas je od čovještva. Udaljilo nas od ljudskosti. Tolika koncentracija negativnosti samo je još više zabetonirala ovaj naš ionako težak život. to je svijet koji je napustio svetost. Koji je svetom okrenuo leđa jer sve je postalo eto tako. A kada se sveto odstrani iz života a osobito iz života vjernika onda nam ne ostaje ništa doli sažaljenje u kojem tepamo prošlim vremenima ali se nikako da odlučimo živjeti onako na što nas je pozvao Uskrsli Gospodin. Onaj koji doista ima jedini dobar recept za život. izgubljenom svetošću sve je otišlo naglavačke. Promijenile su se osnovne vrednote života. Sve je fokusirano samo na otvorenost iza koje se krije ništa drugo doli destrukcija. Uništenje koje se propagira obnoviteljskim novim pokretima. Jer sve što je danas na umu u ovom svijetu jest osloboditi nas od jedinoga kako kažu koji nas sputava a to je Bog. I naravno da se lako zavesti. Mislimo da je ono što se propagira moderno a svi smo željni novoga modernoga osloboditeljskog doba. Samo čega se oslobađamo i ome to služimo. Kome smo robovi. Kako da nam je kakva koprena prekrila oči. Zamagljen nam je vid u kojem nikako da progledamo realno i snažno jer sve smo sagradili na prolaznom. Sve nam je samo svedeno na trenutno zadovoljstvo a iza svega toga ostaje ništa i praznima.
Zato nas Gospodin danas na današnju nedjelju poziva da ostanemo s njim. „Ostanite u mojoj ljubavi.“ Njegov poziv nije ostanite vjerni mojoj partiji ni stranci već ostanite u mojoj ljubavi. Crkva niti je partija, niti stranka ona je zajednica onih koji ljube. To je ono što smo zaboravili. Kršćani žive od Božje ljubavi. Ne tamo neke kvazi ljuske ljubavi koja je prolazna. Koje danas očito naliče na konzervu sa otisnutim datumom isteka valjanosti jer iza toga je pokvarena. I jer živimo tu doziranost i ljubav ograničenog trajanja ograničene proračunate konzerviranosti u nama nema života. Zato je danas tako lako sve obezvrijediti. Svima su puna usta onih u kojima je važno naglasiti samo prolazno i sve prikazati statistički. No ni ti ni ja nismo statistika. Mi nismo broj. Ma koliko god ovaj svijet od nas želio učiniti što god želi nismo broj niti statistika. Sposobni smo biti svoji. Imamo svoju savjest. Imamo svoju slobodu najveći dar Božji. Imamo svoga Gospodina i s njim slušajući njegov glas u sposobnosti smo živjeti potpunu suprotnost pa i te koje kakve većine koja se uvijek nekamo svrstava.
Ne dopustimo da nas ovaj pokvareni svijet sputava. Sistemi i sve oko nas sputava nas. Određuje nam i naređuje. A Bog on poziva. Odazovimo se ovom današnjem pozivu koji onda za nas ima veću sigurnost i snagu od ne koju današnji čovjek određuje. Jer ovo društvo je postalo naopako istrošeno i beznačajno. Nikoga nije briga za čovjeka a svima su usta puna brige u borbi za kakvu bolje plaćenu fotelju. Koliko je samo onih koji će i danas doći na hitni prijem bolnica krvareći, u životnoj opasnosti i čekat će satima dok im se netko ne smiluje da ih pregleda jer im remeti san, ispijanje kave ili privatne zabave. I ako se dogodi zlo onda je kriv onaj koji je došao u krivo vrijeme i svi su ostali krivi osim onih koji bešćutno čekaju kraj svoje humane filantropske smjene. Uzalud Hipokratova zakletva, uzalud sluge evanđelja velikih egoističkih propovijedi lišenih Krista i oltara lišenih svetosti jer sve je to ništa i gnjusno pred Božjim očima.
Zaustavimo se ispred današnjeg poziva i donesimo odluku živjeti po Božjoj ljubavi. Nema tu uvjetovanja niti filozofije. Sve je jesno. Sve je stvar ljubavi. „Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj. To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna.“ Evo nam puta najizvrsnijega. Onaj koji ne ljubi sebe ne može ljubiti ni drugoga. Iako smo hedonisti i egoisti to nije ljubav to je negacija ljubavi. Egoizam i hedonizam je samo znak koliko sebe ne volimo. Koliko sebe preziremo. Otvorimo se Kristu i krenimo s njim u život koji ima smisla, koji nije opterećen ljudskim ograničenostima i zaživimo ono što nam je jedino zapovjedio, a ta je zapovijed vrhunac života vrijedna za sva vremena. „Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge.“ Neka vam je blagoslovljen tjedan prepun Božje neprolazne vječne ljubavi. Otvorimo se toj ljubavi da nas zahvati i neka nas obujmi Božanskim blagoslovom.
don Damir Bistrić
