Svima nama život prolazi u brigama. Toliko ih je mnoštvo. Nema dana kad nas ne uhvati neizvjesnost jer se teško nosimo sa svim što proživljavamo.
Zaokupljeni smo životnim važnim stvarnostima oko sebe. Možda smo malo više danas zabrinuti za svoje zdravlje poradi ove epidemije no ona je ujedno donijela još mnoštvo toga što nam još više ulijeva nesigurnost. Nemogućnost oprostiti se od naših najbližih koji su preminuli ostavlja prazninu koja nema utjehe. Toliko nas toga ostavlja neutješnima i povrijeđenima. Kako se sve ovo razmahalo sve je više onih koji nose teški teret tjeskobe gubitka posla. Ekonomska nesigurnost mnoge uvodi u očaj i beznađe. Otuđenje, nemogućnost blizine, odsutnost dodira osakatilo je naše živote i uveo nas u nešto što se naziva novo normalno no sve to ništa nije normalno.
I premda se odgovorno ponašamo jer je to naša dužnost i briga danas Gospodin želi da se posvetimo jednoj jako bitnoj dimenziji svoga života. Želi da postanemo i ostanemo odgovorni za svoju duh i svoju dušu. Briga za svoj duh je sad u ovom vremenu najneophodnija. Samo duhovno jaki možemo pobijediti sav medijski pritisak kojim nas se bombardira negativnošću. Sa jakim duhom tada možemo izaći još jači, neslomljivi. Jer ako se prepustimo torturi ona će nas odvesti tamo gdje je trajni očaj.
Treće je nedjelja došašća koja se naziva po svetim tekstovima koja danas čitamo i slušamo „Radujte se“. Zapravo je to najjača poruka koju možemo čuti u ovom vremenu. Jer samo otkriće da imamo svog Boga uz sebe i u ovakvim teškim vremenima otvara nam novost života. Premda nam se čini da se nemamo čemu radovati. Naš Boga nas opominje da se prestanemo samo sažalijevati i da puni pouzdanja ne malakšemo pred ni jednom možebitnom neizvjesnošću. Radost je ona koja vraća duhu elan. Radost je životni pokretač. Motor koji nas tjera da pronađemo rješenje za svaku tjeskobu, strah i problem. Zato se prepustimo Bogu da naše nesigurnosti On u svojoj radosti preobrazi u sigurnost.
Sveti Pavao pišući poslanicu Solunjanima i sam pritisnut raznim brigama i neizvjesnostima poučen vlastitim iskustvom daje nam model kako krenuti naprijed usprkos svega. „Uvijek se radujte! Bez prestanka se molite! U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu.“ Molitva, zahvaljivanje i prepustiti se Božjoj volji lijek je za našu ispaćenu dušu. To je snažna terapija kojom se postiže preobraženje sebe u ovu osobu nade i radosti. Koja usprkos svega zna da će sve biti dobro i da će sve izaći na dobro. Jer nam sigurnost izlazi i snažne vjere. „Duha ne trnite, proroštava ne prezirite! Sve provjeravajte: dobro zadržite, svake se sjene zla klonite!“ Odbacimo sve što umanjuje u nama duh radosti. Pribijmo se uz Gospodinovo srce i osluškujmo ga jer on je došao da nas spasi. “Posla me blagovjesnikom biti siromasima, iscijeliti srca slomljena; zarobljenicima proglasiti slobodu, sužnjima oslobođenje; proglasiti godinu milosti Gospodnje.“
Izgrađujmo sebe u jake i snažne ljude velike vjere i nade. I ne bojmo se pratiti Gospodina putem iskonske radosti. Snažni budite i nikada se ne pokolebajte. I zapamtimo što nam je sv. Pavao poručio. „Svake se sjene zla klonite!“ kad imamo Gospodina pokraj sebe tada nam nitko i ništa ne može. Zato zajedno veselo kličimo: „Radošću se u Gospodinu, radujem, duša moja kliče u Bogu mojemu, jer me odjenu haljinom spasenja, zaogrnu me plaštem pravednosti.“
don Damir Bistrić
