Biti u stanju grijeha znači biti udaljen od Boga. Ne možemo se Bogu svidjeti ako nismo spremni uhvatiti se u borbu s grijehom. Grijeha nas udaljuje i od Boga i od bližnjega, grijeh razara mir, sreću, zadovoljstvo, zajedništvo, grijeh je nesreća, zlo, duhovna smrt.
Grijeh je zatvaranje vrata Bogu, otpor Božjoj ljubavi, pobuna protiv Boga. Zato je čovjek pozvan neprestano otklanjati grijeh iz svog života. Da bismo mogli razgovarati s Bogom, potrebno je okrenuti leđa grijehu i Sotoni. Grijeh je uvreda Bogu, a uvreda se treba nadoknaditi. Uvreda zahtijeva kaznu i odštetu. Čovjek bi trebao popraviti štetu i uvredu nanesenu Bogu. To je za čovjeka nepremostiv problem. Ne možemo se sami osloboditi grijeha i kazne za grijeh. Zato vapijemo Bogu da nas on oslobodi. Čovjek ne smije čekati kaznu nego treba odmah moliti oproštenje. A mi? Često puštamo Boga da nas čeka do Božića ili Uskrsa kao da iskušavamo koliko dugo može biti strpljiv. Izgleda da se mnogi stalno igraju s Božjom strpljivošću!
Čovjek se neprestano nalazi pred temeljnim izborom: kojeg gospodara će izabrati – grijeh ili Boga. Koga izabere, njegov će biti sluga. Možemo učiniti i jednu drugu stvar: možemo priznati svoj grijeh i pokajati se. To je pravi put ka slobodi! Prava sloboda nije kad smijem ići kamo hoću i kad nisam zatvoren u zatvoru. Prava sloboda, uči nas Božja riječ, je kada je čovjek slobodan od zla. Dakle, prava sloboda i ropstvo nastaju u čovjekovom srcu! Najopasnije ropstvo nije kada me netko zatvori i onemogući mi kretati se ili slobodno govoriti, nego kada je moje srce zarobljeno zlom.
Grijeh ne možemo sami pobijediti. Pobijedio ga je Isus Krist svojom spasiteljskom žrtvom na križu. Kad god zamolim oproštenje, snaga Isusove žrtve ulazi u mene i njegovo spasenje primjenjuje se na mene te tako postajem slobodan od vlasti Sotone. Praštanje koje Bog dariva čovjeku, nasnažnija je pobjeda nad Sotonom. Zahvaljujući Isusu Kristu imamo otvoren put k Ocu i njegovom milosrđu. Isus je naš zastupnik i zagovornik. Zato oproštenje grijeha ne možemo tražiti od svetaca, nego samo i jedino od Boga.
Onaj tko zna tražiti oproštenje najbolje ide putem svjetlosti. Poput rodi-telja koji će najbolje odgajati svoje dijete ako ne samo da zahtijevaju da dijete od njih traži oproštenje, nego su spremni i oni tražiti oproštenje od djeteta.
Isus postavlja u «Očenašu» i mjerilo opraštanja: «kako i mi opraštamo dužnicima našim». Molimo Boga da postupi prema nama onako kako mi postupamo jedni prema drugima. I zato onaj tko nije spreman oprostiti, kad god moli «Očenaš» – moli sebi osudu. Kada kaže «oprosti mi onako kako ja opraštam drugima», a ne oprašta, onda moli Boga: «nemoj oprostiti ti meni jer ni ja ne opraštam drugima»! Pošteno i pravedno! Bog od nas očekuje da nastojimo biti slični njemu u svemu pa tako i u opraštanju. Tako nas je Isus učio da «mjerom kojom mjerimo, nama će se za uzvrat mjeriti».
Izvor: www.srce-isusovo.com
