Prvo otajstvo: Odlučili smo voljeti!

Kroz pet korizmenih tjedana svakoga ponedjeljka ćemo zajedno razmatrati jedno otajstvo žalosne krunice, a svake srijede jednu od pet posljednjih opomena sv. Franje. Započinjemo svoj korizmeni hod s prvim žalosnim otajstvom: Isus se moli i znoji krvavim znojem…

Ako prolistamo sva četiri Evanđelja možemo vidjeti da svi donose različite izvještaje o Isusovoj molitvi u Maslinskom vrtu, iako svi imaju istu poruku. No, svjedočanstvo o krvavom znoju donosi nam samo evanđelist Luka.

Zatim iziđe odande te se, po običaju, uputi na Maslinsku goru. A njegovi učenici pođoše za njim. Kada dođoše na mjesto, reče im: »Molite da ne padnete u napast!« Potom se udalji od njih otprilike jedan dobačaj kamena, kleče na koljena te poče moliti: »Oče, ako zbilja hoćeš, otkloni ovaj kalež od mene! Ali neka ne bude moja volja, nego tvoja!« Tada mu se ukaza anđeo s neba i poče ga hrabriti. Kad bî u stisci, još je žarče molio, a znoj mu se pokaza kao guste kaplje krvi što padaju na zemlju. Pošto ustade od molitve, dođe k učenicima i nađe ih gdje spavaju, iscrpljeni od žalosti, te im reče: »Zašto spavate? Ustanite i molite da ne padnete u napast!« (Lk 22, 39 – 46)

Što možemo vidjeti u ovom izvještaju? U ulomku piše da se »po običaju« uputio na Maslinsku goru, no, znamo da ova noć o kojoj se piše nije noć u kojoj se nešto činilo po običaju. Barem ne u ovom vrtu. Iako se van vrta slavio početak izbavljenja Izraela iz egipatskog sužanjstva, u ovom vrtu će započeti izbavljenje svakog čovjeka od ropstva grijehu. Ovo je noć u kojoj će čovjek do kraja pokazati lukavost, a i noć u kojoj će Bog pokazati što sve želi učiniti za čovjeka. Ova je noć prekretnica prije novog početka. Početak vrhunca Božjeg djela spasenja. Došlo je vrijeme da Isusa upoznamo kao potpunog čovjeka i potpunog Boga. Sada, ako želimo, možemo spoznati sve ono što je Isus o sebi govorio.

Prije nego se ode pomoliti za sebe Isus učenike hrabri i govori im da se i oni mole da ne upadnu u napast. U kakvu bi napast oni mogli upasti? Ta ne čeka njih ono što čeka Njega? Nije, valjda, da su oni u opasnosti? Možda nisu ni shvaćali, ali bili su u opasnosti. Bili su u opasnosti da pobjegnu od Njega u trenutcima kada je čovjek Čovjeku najpotrebniji, u trenutcima kada Čovjek ne može bez drugog čovjeka, u trenutcima kada Bog od čovjeka traži podršku. Hrabri ih da ostanu uz Njega do kraja ma što se dogodilo. Zbog ovoga je i došao na svijet. Želio ih je očuvati od napasti da ga, možda, pokušaju spriječiti dok se bude dragovoljno predavao da Ga odvedu. Tko zna koliko je još mogućih scenarija napasti koje je Zlo u stanju smisliti.

Nakon toga slijede trenutci potpune boli i potresenosti. Isus pada na koljena i započinje molitvu. Ali, ne moli se da bude kako On hoće, iako je On Bog. On, jer je u svemu i do kraja poslušan svom Ocu, moli za ispunjenje Očeve volje. Nakon što je uputio svoju molitvu Otac mu očituje volju tako što od Isusa nije otklonio kalež nego mu šalje anđela da Ga ohrabri. Kao da je Očev odgovor na Isusove riječi: Sine, odlučili smo voljeti! Tu svoju ljubav moramo pokazati i ona mora boljeti! Tako mora biti! Čovjek mora shvatiti da je ljubljen! 

U trenutcima kada se sve približavalo početku Isus se još žarče molio. Nije to neki neznačajan detalj. Isus je prihvatio Očevu volju i spreman je na sve. Zna da je došao Njegov čas. Budući da zna što Ga čeka – Isus je prestrašen. Zbog toga i padaju kaplje znoja kao guste kaplje krvi. Ovo su kaplje iste one krvi kojom smo svi spašeni. Ista je ovo krv kao ona što je bila na podu nakon što je Isus izbičevan. Ista je ovo krv kao ona kojom je Isus ostavio upečaćeno svoje lice na Veronikin rubac. Ista je ovo krv kao ona koja je s križa iz Njegovih rana potekla da natopi cijeli svijet, te da svijet procvjeta spasenjem. Ona prva kaplja koja je pala označila je početak. Isus je spreman.

A ti? Jesi li ti spreman za ovu korizmu? Hoćeš li poslušati Isusov savjet i moliti da ne padneš u napast? Te se riječi i na nas danas odnose. Ne smijemo ih zanemariti. Mi smo danas u još većoj opasnosti od napasti samo zato što često mislimo da se ove riječi ne odnose na nas. A upravo to je ono što Isus želi da nas mimoiđe. Sve se ovo itekako tiče sviju nas. Zato krenimo kroz ovu korizmu i čvrsto budimo uz Gospodina kao što je i On uz nas u svakom trenutku.

fra Nikola Jurišić, Izvor: http://fra3.net

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

+ 9 = 19