Danas se završava otajstveni dio Kristovog djela spasenja i započinje otajstveno djelovanje Crkve u radosti naviještanja one radosti evanđelja koju nam je ostavio Krist Gospodin.
Poslanje koje nam je ostavljeno ostaje svima nama vjernicima danas najvrjedniji dar od Boga. Pedeset dana nakon Uskrsa Gospodin je utvrđivao svoje učenike u vjeri kako bi se današnjim danom otpočelo djelo spasenja za svakoga čovjeka. Kako tada tako i nas danas vjernike uskrsli Gospodin je hrabrio i hranio rosom svoje milosti kao bi smo postali jaki i nezaobilazni svjedoci koji znaju kome su povjerovali. Vjernik nije onaj koji svoju vjeru stavlja u privatnost. Nema privatnih vjera. Osobito nema privatne vjere u Isusa Krista. Vjera u Uskrslog Isusa ne može biti privatna nikada. Upravo današnje poslanje koje nam je ostavljeno to ukazuje i demantira sve privatne salonske i sakristijske vjere. Naravno da bi razni sistemi uživali upravo u tome da se vjera proglasi privatnom, osobnom, vlastitom. Isus Krist uvijek je bio znak osporavan a njegova Crkva vječno je bila na vjetrometini sistema koji su skrivali svoju okrutnost pod parolom da ti kažem prije nego ti kažeš meni. Naravno nitko ne kaže da se u Crkvi nije nakotilo toliko toga. I to toliko toga negativnoga, sramotnoga.
Ni jedno razdoblje u povijesti Crkve nije bilo a da grijeh društvene strukture nije unio razne rane u mistično tijelo Crkve. Nitko ne negira tu veliku ranjenost Crkve za nju smo se skupa sa svojim papom svetim Ivanom Pavlom II u velikom jubileju 2000 javno pred cijelim svijetom kajali i tražili oprost ali za svaku od grijeha koji su uništavali i uništavaju lice Crkve ima ime i prezime. Od simonije, laičke investiture do udbaškog visokog i niskog klera do današnjih skandala kleričke djece cvijeća koji su u slobodi uništili tolike duše radi svoje pohote progresivne đavolske teologije. Zašto se toliko šuti o svemu. Čemu vel tajne za sve svećenike, vjernike angažirane laike, i sve one poslušnike koji su u bivšem sustavu bili suradnici UDB-e. Pa zar mislimo da im je bio na pameti Bog, Crkva, Narod Božji. Bili su zaštićeni od sistema a imali su svoju privatni vjersku praksu Judinih škuda, izdajice, plaćenici, lažovi zbog koje današnje generacije ispaštaju jer nose društvenu vjersku stigmu. Još ćemo domalo poradi vjere nositi kakav znak koji će getoizirati vjernike i osuditi ih pa i na smrt proglašavajući vjeru u Isusa Krista nepodobnom. Onima u Crkvi kojima smeta i danas Stepinac smeta samo radi jednoga, poradi svećeničkog udruženja u koje su neki revni svećenici i redovnici stupili jer im je novac bio najvažniji skupa sa svojom rodbinom i nisu se stidili što primaju plaću i mirovinu od protu vjerskog sistema. Naravno da takvima Bog nije ništa. Svi takvi blatili su i blate lice Crkve i takvi iznova ranjavaju i razapinju Krista na stup uz povike pogrda masa. Oni su samo oni koji svoje živote smjeraju prema aristokraciji klera iz kojeg se kote nove bezvjerske glavešine. Svi oni imaju svoje ime i prezime. Svi oni pred Bogom i narodom trebaju dati svoj račun. U današnjoj ponudi svekolikih duhovnosti i svake budalaštine što se duhovnošću naziva jasno treba zauzeti svoj vjerski stav. Kristov stav. Bez toga nikako ne može se razumjeti ova današnja svetkovina koja je izvor svake svetosti.
Današnja svetkovina jasno svakom od nas kaže da nema privatne elitne vjere i duhovnosti. Da nema anonimnog kršćanstva, da nema ničega što nosimo u sebi kao svojevoljni produkt vjerskog ponašanja. U današnjoj svetkovini se ocrtava snažan poziv pročišćenja vjere. Nisi vjernik kršćanin ako prakticiraš jogu, transcendentalnu meditaciju ili se pod krinkom kakvog medija na blizinu ili daljinu, kad vjeruješ u bioenergiju i svemu što danas se pruža kao zamjena za dobro vjere. Vjernik ne treba medije, vještice, magove crvene, zelene, plave, bijele, crne. Vjernik koji vjeruje u Isusa Krista ne treba horoskope i predviđanje budućnosti. Toliko toga je u našim životima koji su nas odvukli od vjere i svatko tko živi mimo Isusa Krista sam je sebe odlučio od izvora spasenja. Vjernik ima svoje poslanje u svim segmentima društva. Jer javno svjedočiti svoju vjeru je vjerničko Duhovsko poslanje. Vjernik si u svome domu, na svom poslu, na ulici. Vjernik si svugdje. Vjernik si u politici, u bolnici, u staračkom domu, u školi, na nastavi. Ne može se reći to se mene ne tiče. Kao vjernika sve te se tiče i kao vjernik dužan si posvjedočiti za Isusa Krista inače ako to ne učiniš nemaš udjela s vjernicima.
Duhovi su snaga Crkve. Duh Branitelj koji nam je poslao Krist uvodi nas u snažno otajstvo življenja vjere. To što će nas neka društvena masa obezvrjeđivati, ponižavati to nije bitno. Otajstva koja Crkva ima nisu za sve. Ne bacaju se biseri pred svinje. Tako reče naš gospodin. Oni su za one koje vjeruju. Svi oni koji su simpatizeri vjere, vjerski promatrači, znatiželjnici, vjerski prolaznici samo zato jer je bilo vrijeme kad su se kojekakve knjižice zamjenjivale krštenicama nisu znak vjere. Vjera se živi . Ako vjeru ne živiš onda od Crkve ne traži ništa. Ni sakramente, ni kršćanski sprovod, ni sve ono što kršćani imaju kao privilegij. Idi svojim putem. To ti nitko ne brani. No ako prihvaćaš vjeru Isusa Krista onda je živi. Bez straha. Bez bojazni. Ne valja se vraćati u prošlost progonstva od prošlog sistema. Kolikima je bila uskraćeno stambeno pravo jer su vjernici. Koliki nisu imali nikakva prava jer su svoju vjeru svjedočili. To se ne zaboravlja nikada. Ta ne krvna mučeništva se nikada ne zaboravljaju. Ti snažni svjedoci vjere nisu se dali ničim kupiti. Ni novcem, ni stanom, ni otimačinom, ni položajem. Puno je zla učinjeno vjernicima. No snaga vjere nije u osveti. Snaga vjere je u ljubavi. To je najveći dar Duha Svetoga, Duha Branitelja. Tamo gdje je egoizam, lijenost, ravnodušnosti, komocija tamo Duh Sveti ne prebiva. Da Duh u nama još nije zaživio vidi se po tome da živimo sa neljudskim kvalitetama. Režimo jedni na druge, grizemo se, ponašamo se odvratno sa svojim ljubomorama, nepristupačnošću, požudom.
Zato se danas otvorimo milosnim darovima koje nam Bog želi radosno darovati. Neka Bog u svemu bude naša snaga. Neka Bog bude trajno naš pratitelj u svim životnim okolnostima. Otvorimo se djelu Duha Svetoga. On je naš štit. On je naš branitelj. On je naše posvetilište. Ostavimo se svega što je našu vjeru obezvrijedilo i umanjilo. Otvorimo svoja srca Bogu da u nama djeluje i da se po nama izvrši poslanje ljubavi. „Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.«To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga.“ Neka vam je blagoslovljena svetkovina Duhova i neka vas sve Duh Sveti Branitelj čuva i štiti.
don Damir Bistrić
