Bog koji dolazi i kojega iščekujemo danas nam se dariva kao onaj koji je snaga života.
I samo ako idemo njegovim putem ako slijedimo njegov život onda sve ima smisla. Bog nas nikada ne poziva na nikakvu imitaciju niti na imitiranje. On nas poziva na ljubav u služenju. Samo služenje je najizvrsniji oblik približiti se izvornom Kristu. Onom koji je postao svima nama sluga.
Poziv koji nama danas upućuje upravo je to postati sluge Božje riječi koja se onda snažno živi. Koja se svakodnevno svjedoči. Jer to je vjera. Biti vjerodostojan svjedok po ljubavi Kristovoj.
Sve smo više u ovo naše vrijeme izloženi nekim novim tendencijama koje su bile uvriježene za nekih prošlih sistema i sustava. Od veliko monarhijskih stjerivanja vjere u sakristije do sistemskih progonstva zbog vjere koja još žive u ustaljenim naučenim metodama sistemskih obiteljskih nasljednika.
U sve smo većoj otvorenosti prema propadanju i kritiziranju vjere. Toliki su i službenici oltara koji bi najradije u izležavanju i iz svoga konfora slikovito opisivali one koji mole i žele javno svjedočiti svoju vjeru.
Sve je više izrugivanja s molitvom osobito onih koji su ponajprije pozvani moliti. Zaboraviti na molitvu je zatajiti samoga Isusa. Ne moliti znači biti poganin.
Takvi će sve više govoriti o nekim novim nadljudskim snagama koje čine kako bi donijeli mir a svojim velikim brigama o pravima uskraćujući osnovno pravo javnog izražavanja vjere svakoga pojedinca. Svi se zaklinju u neke velike svoje filantropske ideje novog humanizma a zapravo su uz bok svjetskih diktatora a sebe smatraju velikim vođama.
Krist nam se daje kao snaga života koju prepoznajemo kao onu koja oslobađa. Koja nas svom snagom po ljubavi unosi u zaštitu Boga koji posvećuje. To je ono što danas slušamo u Izaiji proroku koji nam otkriva Boga koji se nikada ne umara već stoji uz bok čovjeku patniku. U tome spoznajemo koliko je Bog snažan nasuprot sve ljudske manipulacije.
Bog dobro zna koliko teško podnosimo sve ovo što unosi u nas nemir. On je onaj koji poznaje ljudsko ranjeno srce. Srce koje je toliko izbičevano. Srce koje je pretrpjelo tolike lomove. Srce u koje se uvukao nemir nesigurnosti.
Bog koji ljubi nikada ne odustaje. „On se ne umara, ne sustaje, i um je njegov neizmjerljiv. Umornome snagu daje, jača nemoćnoga.“
Ovaj dar koji nam Bog ostavlja kao zalog ljubavi za svakog je on nas utjeha. Koliko god progonstva trajala on nas jača. On nam snagu daje.
Otvorimo danas svoje rane Kristu da ih izliječi. Dopustimo samo njemu da uljem melema ljubavi povije svaku našu bol i svako naše razočaranje. Neka zaliječi svaku nevjeru i nemir. Dopustimo da nas privije uz svoje svete rane i neka nas pripravi za život mira i blagoslova. Učimo se od Gospodina. On najbolje zna koji je najbolji lijek za svakog od nas.
»Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.«
don Damir Bistrić
