Riječ je o Vjerovanju koje je Jorge Mario Bergoglio napisao uoči svećeničkoga ređenja 1969. godine i koje oslikavaju njegovu duhovnost. No evo toga Vjerovanja:
Želim vjerovati u Boga Oca, koji me ljubi kao sina, i u Isusa, Gospodina, koji je ulio svoga Duha u moj život da bih se mogao smiješiti i da bi me tako nosio prema kraljevstvu vječnoga života.
Vjerujem u svoju povijest, koja je pošla od pogleda ljubavi Božje te me toga proljetnoga dana, 21. rujna, ponijela da ga susretnem i da me pozove da ga slijedim.
Vjerujem u svoju bol, neplodnu zbog sebičnosti u koju se sklanjam. Vjerujem u bijedu svoje duše koja očekuje progutati da ne daje…
Vjerujem da su drugi dobri i da ih imam ljubiti bez straha ali i da ih ne izdamo ražeći nekakvu svoju sigurnost.
Vjerujem u redovnički život. Vjerujem da želim mnogo ljubiti. Vjerujem u svakodnevno, teško umiranje koje izbjegavam, ali ono mi se smiješi i poziva me da ga prihvatim.
Vjerujem u Božju strpljivost koja prihvaća i dobra je kao ljetna noć.
Vjerujem da je tata u nebu zajedno s Gospodinom. Vjerujem da je i pater Duarte također tamo i moli za moje svećeništvo. [To je svećenik koji ga je ispovjedio 21. rujna].
Vjerujem u Mariju, moju majku koja me ljubi i koja me ne će ostaviti sama. Očekujem iznenađenje svakoga dana kad se ostvaruje ljubav, snaga, izdaja i grijeh što će me pratiti sve do konačnoga susreta s onim divotnim licem za koje ne znam kakvo je i koje stalno izbjegava, ali koje želim upoznati i ljubiti. Amen.
Izvor: Radio Vatikan