Mi kršćani ne iščekujemo određeno vrijeme ili mjesto, već idemo ususret jednoj osobi: Isusu – rekao je papa Franjo u današnjem podnevnom nagovoru, osvrćući se na evanđeosko čitanje u kojem Isus govori o zbivanjima posljednjih vremena ljudske povijesti. Isusov govor u njemu sadrži apokaliptičke elemente – ratove, gladi, kozmičke katastrofe, ali oni nisu bitni čimbenici poruke. Jezgra Isusova govora je on sam; otajstvo njegove osobe, njegove smrti i uskrsnuća i njegova povratka na kraju vrèmena.
Naš konačni cilj susret je s uskrslim Gospodinom – nastavio je Sveti Otac, pitajući koliko često o tome razmišljamo: Jednoga dana ću susresti Gospodina licem u lice. Zbog toga – napomenuo je Papa – problem nije “kada” će se zbiti znakovi posljednjih vremena, već da nas nađu spremne. Ne radi se o tome da znamo “kako” će se zbiti te stvari, već “kako” nam se ponašati, danas, dok ih iščekujemo. Pozvani smo živjeti u sadašnjosti, izgrađujući našu budućnost u miru i povjerenju u Boga.
Prispodoba o smokvi koja pušta lišće, kao znak da je ljeto blizu, govori nam da nas perspektiva očekivanja krajnjih vremena ne odvaja od sadašnjega života, već nas potiče gledati na naše dane kroz leću nade. Nada – primijetio je papa Franjo – najmanja je od kreposti, ali je i najjača. A naša nada ima lice: lice uskrsloga Gospodina. Isusov trijumf na koncu vremena bit će trijumf križa, dokaz da je žrtvovanje samoga sebe iz ljubavi prema bližnjemu, nasljedujući Krista – kako je rekao Papa – jedina pobjedonosna snaga i jedina čvrsta točka usred svjetskih previranja i tragedija.
Gospodin Isus nije samo vrhunac našeg zemaljskog hodočašća, nego je i stalno prisutan u našim životima. Zbog toga, kad govori o budućnosti i usmjerava nas na nju, uvijek nas ponovno vraća u sadašnjost. On se suprotstavlja lažnim prorocima, vidjeocima koji predviđaju skori kraj svijeta te fatalizmu. Isus želi odvratiti svoje učenike od znatiželje o datumima, od predviđanjâ i horoskopâ te nam pažnju usmjeriti na današnjicu – ustvrdio je Sveti Otac, dodajući: Želio bih vas pitati – svako neka odgovori u sebi… Koliko vas čita dnevno horoskop? Kad ti dođe želja da pročitaš horoskop, gledaj na Isusa koji je s tobom. To je bolje; to će ti više koristiti.
Isusova prisutnost nas poziva na pažnju i budnost, isključuje kako nestrpljivost, tako i uspavanost, kako bijeg u budućnost, tako i zatvorenost u aktualnosti i svjetovnost. Napomenuvši da ni u naše vrijeme ne nedostaje prirodnih i moralnih katastrofa, Papa je podsjetio da sve prolazi, a samo Gospodinova riječ ostaje kao naše svjetlo i vodilja. On nam uvijek oprašta zato što je uz nas. Samo je potrebno gledati u njega i preobrazit će nam srce – zaključio je Papa.
Propovijed u kapeli Doma Sveta Marta
Jednoumlje, humanizam koji uzima mjesto Isusa, pravoga čovjeka, uništava kršćanski identitet. Ne stavljajmo na dražbu svoju osobnu iskaznicu – potaknuo je Sveti Otac u propovijedi na jutrošnjoj svetoj misi u kapeli Doma Sveta Marta.
Osvrćući se na liturgijsko čitanje iz Prve knjige o Makabejcima, koje govori o „izopačenom korijenu“, koji se pojavio u one dane: helenistički kralj Antioh Epifan odabranom izraelskom narodu, to jest ondašnjoj Crkvi, nameće poganske običaje. Papa je komentirao „sliku korijena u zemlji“. Fenomenologija je korijena ovo: Ne vidi se, čini se da ne čini zlo, a potom raste i pojavi se, očituje, dakle, svoju stvarnost – kazao je.
Govoreći pak o kraljevu ponašanju rekao je da je „bio razuman korijen – obrazloženje“ koje je poticalo Izraelce da sklope savez sa susjedskim narodima, kako bi se zaštitili: Čemu tolike razlike? Jer otkad smo se odijelili od njih, mnoga su nas zla zadesila: Idemo s njima, budimo jednaki! Sveti je Otac liturgijsko čitanje protumačio sa sljedeće tri riječi: svjetovnost, otpadništvo i progon. Svjetovnost je činiti isto to što svijet čini, a to znači: na dražbu stavimo svoj identitet – jednaki smo svi. Mnogi su Izraelci tako zanijekali vjeru i udaljili se od svetoga Saveza. A to što se činilo vrlo razumnim – mi smo kao i svi, jednaki drugima – postade uništenje – istaknuo je Sveti Otac.
Kralj je potom zapovjedio da u njegovu kraljevstvu bude samo jedan narod – jednoumlje ; svjetovnost – svatko je dakle morao napustiti svoje običaje. Svi su se pokorili kraljevim zapovijedima; i Izraelci su mnogi prihvatili kraljev kult: žrtvovali su idolima i nisu štovali subotu. Otpadništvo. Svjetovnost vodi u jednoumlje, u otpadništvo. Razlike nisu dopuštene: svi smo jednaki. A u povijesti Crkve, u povijesti smo vidjeli, mislim na određeni slučaj, da je vjerskim blagdanima promijenjeno ime – promijenili su ime Božiću – kako bi izbrisali identitet – istaknuo je Papa.
U Izraelu su zapaljene knjige Zakona, a ako se netko pokoravao zakonu, bio je osuđivan (osuđen) na smrt. To je progon, započet od otrovna korijena. Uvijek me pogađa to da je Gospodin, na Posljednjoj večeri, u onoj dugoj molitvi, molio za jedinstvo svojih i zahtijevao da ih Otac oslobodi od svakoga svjetovnog duha, od svake svjetovnosti, jer svjetovnost uništava identitet; vodi u jednoumlje – ustvrdio je Papa dodajući:
Počinje od maloga korijena, a završava u grozi pustoši, u progonu. To je svjetovna varka, i stoga je na Posljednjoj večeri Isus molio Oca: ‘Oče, ne molim te da ih digneš sa svijeta, nego čuvaj ih od Zloga’, od svjetovnoga mentaliteta, od toga humanizma, koji uzima mjesto pravoga čovjeka, Isusa Krista, jer nama kršćanima oduzima identitet, donosi jednoumlje, a opravdanje je: Tako čine svi, zašto ne i mi? To nas u ovo vrijeme potiče na propitivanje: kakav je moj identitet? Kršćanski ili svjetovni? Nazivam se kršćaninom jer sam kršten ili jer sam rođen u kršćanskoj zemlji, gdje su svi kršćani? – primijetio je Papa.
Svjetovnost postupno ulazi, raste, opravdava se i zaražava: raste kao i korijen, opravdava se – budimo kao i ostali, nismo puno različiti – uvijek traži nekakvo opravdanje, a naposljetku zarazi, te odatle potječu brojna zla – ustvrdio je Papa.
Ovih dana, na svršetku liturgijske godine, liturgija nas potiče da se čuvamo otrovnih korijena, koji udaljuju od Boga. Bogu se molimo za Crkvu, da je čuva od svakog oblika svjetovnosti, da uvijek čuva identitet koji joj je dao Isus Krist: da čuvamo identitet koji smo primili u krštenju, da se odupremo mentalitetu izjednačivanja s drugima. Neka nam Gospodin udijeli milost da zadržimo i očuvamo svoj kršćanski identitet, da odbacujemo svjetovnost koja raste, opravdava se i zaražava – zaključio je Papa.
Izvor: Radio Vatikan
