Brak igra veliku ulogu u navještaju Isusovu. Posebno on naglašava nerazrješivost braka. Oni što je Bog sastavio ne smije se rastaviti.
Isus naglašava da je brak ono što piše na prvoj stranici sv. Pisma jedno tijelo. Ono što je Bog sastavio može jedino on rastaviti. Brak koji je u Bogu sklopljen nije bilo kakvi ljudski dogovor ili pravni ugovor. Brak je sveti savez, ne samo naravna, nego i nadnaravna sveza. Apostol Pavao vidi u bračnom savezu sliku saveza Krsta i Crkve. Kao što je Isus ljubio Crkvu tako se muž i žena u braku ljube. Kao što Krist prašta u ljubavi grijehe Crkve takva mora biti praštajuća ljubav muža i žene. To je velika tajna. Muž i žena obdaruju jedno drugo Božjom ljubavlju koja nema kraja.
Kršćanski brak je sakrament, tajna vjere i ljubavi Savez ljubavi i života između muža i žene. Upravo djeca potrebuju posebnu ljubav roditelja. Oni pokazuju prihvaćanjem djece u ljubavi kako je Bog dobar. Taj savez ljubavi je svet. Zadaća braka je učiniti prisutnom ljubav Kristovu u bračnoj zajednici sa svojom djecom i obitelji. Kršćanski bračni ideal je u naše vrijeme udaljen od braka. Brak je danas u krizi. Današnji čovjek ne želi čitav život živjeti u zajednici. To se smatra zastarjelim i isluženim modelom.
Danas se u Europi kršćansko sklapanja braka stalno smanjuje, a rastava je sve više. U gradovima se svaki drugi brak se rastavlja. Posebno je to teško za djecu kada se moraju naviknuti na nove roditelje. Jedan biskup je rekao: Ranije je obitelji imala četvero djece, a danas djeca imaju četiri roditelja. U svim kulturama su djeca razlog sklapanja braka, a danas 50 % brakova nemaju djece, nekada bez svoje volje, ali naviše svjesno ostaju bez djece. A rađanje djece je najljepše što brak trajno daje. Zemlja pripada živima, djeci. Kriza braka ponajviše leži u tome da su se i obitelji rastavili od kršćanstva. Sigurno je da ovakav oblik života ima budućnost onda kad ovaj brak uistinu postane kršćanski brak, brak koji počiva na molitvi, vjernosti, nerazrješivosti i roditeljstvu.
Brak je sakrament i u tome što muž i žena ne grade brak na sebi nego na Bogu. Ako su pred Bogom odgovorni, od njega su nošeni u dobrim i lošim danima, u zdravlju i bolesti, jer je svaki čovjek dijete Božje i nije ničija igračka. Ovaj temelj nosi i ako je to tako tada izbor bračnog druga ne ovisi o imetku i izgledu ili zajedničkom zanimanju, nego prije svega o vjeri. Najvažnije je pitanje upućeno u izboru bračnog druga: „Što je za tebe vjera?“ To je pravo pitanje. To odlučuje hoće li brak i obitelj od početka biti građeni na nosivom temelju ili ne će. Treba reći mladim ljudima da ne stupaju po drvenim putovima. Pozovimo ih da sve grade na evanđelju. Trebaju se sjetiti riječi Isusovih na gori: „Tko moje riječi sluša i po njima živi, a u to spadaju i upute o braku — sličan je mudrom čovjeku koji svoju kuću gradi na stijeni- i kad dođu oluje i prodrmaju životnu kuću ona ne pada jer sagrađena na stijeni.“ BDM neka nas prati svojim zagovorom kod Boga. Ona nam pokazuje kako je veliko i lijepo Bogu služiti. Bog obećava vječno savršenstvo u svome Kraljevstvu U tom smislu molimo za ljude kojima je teško u životu, njihovom braku i obiteljskom životu. Bog je svima blizu; njemu se smijemo povjeriti On nam dariva vječnu sreću u svome Kraljevstvu.
Don Luka Vuco
