Svako malo smo u poziciji čuti:, šuti, ne miješaj se, nije to tvoj posao. Jer ako progovoriš, ako staneš na stranu istine onda si nadrapao.
Pred nama uvijek stoje nekakvi silnici koji su zauzeli svoju moćnu poziciju u kojem će ti na uho prišapnuti kako će te uništiti ako se na bilo koji način usprotiviš njihovoj tiraniji. I sve danas funkcionira upravo tako. Sve institucije. Svi mali i veliki poslodavci. Samo prozvani moćnici ovoga svijeta koriste metodu zastrašivanja kako bi sebi osigurali poziciju moći. Zato su nam prepune ladice bilo kojih službi. One se otvaraju po potrebi kako bi se uvijek moglo vršiti ucjena. A kada si ucijenjen onda ti nije do ničega već životariš u vječnom strahu kako će ti se zalijepiti etiketa sa paletom svega o čemu si se ogriješio. Ne iskači. Prilagodi se i podloži. Svijet zadojen zlom uvijek će biti mjestom nezadovoljstva. Mjestom ucjena jer iza tebe ne stoji neko utjecajan.
Danas ispred nas stoji divno bogatstvo Božje riječi. Ona je naša snaga života. Ona je milost ljubavi koja svakog od nas poziva na živu vjeru. Vjeru koja neće biti sakrivena već živo svjedočena. Gospodin koji je životvorac i posvetitelj on je naša najveća snaga u ovom svijetu prepunom bola i podvojenosti. Vremenu laži i lažnih osuda. Bog nas zato i odabire kao bi ovo doba zadobilo nove i snažne nasljednike velikog Ilije proroka koji se nije bojao nikada usprotiviti protiv svih onih koji su udaljavali Božji narod od Boga. Nije se bojao za svoj život nikakvih velikih moćnika, kraljice Izabele niti njezinih lažnih svećenika kojima je bilo draže se slizati s vlašću kako bi se proslavili i stvorili zaleđinu za dobra život u materijalnom blagostanju. Zato je pred nama ovo sveto vrijeme prepuno izazova. U kojem nitko od nas nema pravo ostati šutke nikada. Ne u kontekstima demonskog kriticizma u kojem oni koji su zadojeni svojim zlom i nezadovoljstvom uvijek traže izgovore. Mnogi se nazivaju vjernicima a da to nisu. Oni se uvijek opravdavaju i imaju izgovore za svoj promašen život i uvijek im je netko drugi kriv. Susjed, žena, svećenik svi samo oni nisu. A najveći problem su oni sami sebi i svima oko sebe. Oni sve znaju što crkva i svi drugi trebaju raditi a nisu dio nje. Ne primaju sakramente i u ničem ne sudjeluju osim u vječnom vrijeđanju i mlaćenju prazne slame na razini tri promila ispred seoskih birtija.
Od Boga smo pozvani uroniti u otajstvo Božje ljubavi jer samo onaj koji je u milosti prisutnosti Božje ne osvrće se već u milosti usprkos svega naviješta Božju ljubav koja je ozbiljna i zahtjevna. Naviještati radost evanđeoske ljubavi koja obnavlja lice zemlje. Tada svi sistemi koji su nametnuli svoja pravila ponašanja padaju kao kula od karata. Nikome ne treba ostati dužan jer nitko od onih koji te ponižava nije dobrodošao u tvoj život. to što će te proglasiti ne znam s čim nikada nas vjernike ne smije zabrinjavati. Bilo je interesantno slušati neke propale političare bez kredibiliteta koji imaju iza sebe kriminalnu povijest sa svim mogućim aferama i gadostima kako vjernike prozivaju i nazivaju katolibanima. A oni bi nam kao trebali biti moralna vertikala. Ili kakve propale političarke koje svako malo iskaču iz pašteta da ih se ne zaboravi koliko su dno dna jer nemaju ništa ponuditi osim pozivanja na svoju veliku važnu prošlost velikih promašaja i sudjelovanja u kriminalu. I uvijek su takvi najglasniji da su veliki vjernici a zapravo su veliko ništa. To je ono što danas čitamo u evanđeoskom odlomku u koji su oni bitni sami sebi a ne općem dobru na koje su se kao zaklinjali. Oni na svaki Božji poziv na obraćenje imaju opravdanje. Čas nekoga ukapaju. Kao imaju svoje stare roditelje u staračkim domovima koje nikada ne posjećuju pa eto strah ih je za njih. Čas se nisu oprostili od važnih klijenata za proviziju. Nisu dovoljno dobro sebe i svoje uhljebili. Nisu dovoljno sebe osigurali iz izmišljenih udruga na račun državnog proračuna. Nije im još dosta nekretnina. Nemaju dovoljno milijunskih ušteđevina na grbači sirotinje. Uvijek kad mi vjernici bilo što stavimo kao prioritet ispred Krista sve postaje promašaj svakom od nas. Stranka, sistem ispred Boga je smrt. To je no što nas i odvlači od ljubavi i milosti Božje.
Danas usprkos svega svoje srce, svoj život, svoj strah, svoju neizvjesnost stavimo u snažne i zaštitničke Božje ruke. „Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag nije prikladan za kraljevstvo Božje.“ Kao kršćani kao oni koji vjeruju povezujmo se. Stvarajmo snažno neraskidivo zajedništvo. Naša snaga vjere je jedino u zajedništvu. Ne u otpadništvu, prigovaranju i kriticizmu. Na to nas sveti Pavao danas i usmjeruje: „Držite se dakle i ne dajte se ponovno u jaram ropstva!“ krenimo s Kristom u snagu istine života. Radujmo se onom koji nas jača i s kojim možemo sve. „Ljubavlju služite jedni drugima!“
don Damir Bistrić
