Preko Kalvarije se mora. Nema nam drugog puta prema naprijed.
Ako si mislio malo ubrzati svoj životni put, olakšati i naći neko skretanje, tada sigurno nećeš naći svoj cilj. Teški putevi vode prema najljepšim destinacijama. Jedan jedini cilj koji je vrijedan da se za njega plati visoka cijena jest uskrsni život, život koji nam Bog daje. Postati dosljednija, strpljivija, suosjećajnija, hrabrija, poniznija osoba ne postaje se samo željom, treba lomiti svoju tvrdu narav, udarati onamo gdje si najslabiji, a to boli.
Preko Kalvarije se mora. Nema nam drugog puta prema naprijed. Nema instant života, pretvaranja da si nešto što nisi. Nema zaobilaženja onih važnih životnih vrijednosti a onda očekivati da će se stvari razvijati kako treba. Nema puta prema naprijed bez iskustva straha i sumnje, bez suočavanja sa svim onim lošim djelovima sebe. Nema potpunog predanja ljudima bez iskustva razočarenja, izdaje, povrede i napuštanja.
Preko Kalvarije se mora. Nema nam drugog puta prema naprijed. Ako si svjelo svijeta i sol zemlje ne možeš proći bez kritika, bez onih koji će ti se narugati, ismijati i nazvati te nazadnim. Ako želiš ići naprijed ne možeš bez trpljenja, upaljenih mišića, nateknutih žuljeva, prolivenih suza. Ne možeš naprijed bez prihvaćanja žrtve, bez preuzimanja pune odgovornosti, bez pročišćenja srca i bez zagledanosti u Krista.
Preko Kalvarije se mora. Nema nam drugog puta prema naprijed. Moraš iskusiti svoju slabost, suočititi sa svim teretima svojim ali i onim koje ti drugi stavljaju na leđa, jer žele poštedjeti svoja. Ne možeš naprijed bez suočavanja sa neprihvaćanjem i osamljenih hodom. Prije ili kasnije svi prođemo kroz rane, samo što nakon nekih rana vidiš smisao, slobodu i život u punini kojega ti Bog daje kao nagradu. Preko Kalvarije se mora. Nema nam drugog puta prema naprijed, a nema smisla niti natrag.
