Prestanimo kukati nad sobom i pogledajmo što je Krist za nas spreman učiniti!

Toliko puta smo zabrinuti i fokusirani samo na sebe i svoje želje. Jednostavno nam je nametnut život u kojem ćemo samo misliti na sebe.

Više nitko nikoga ne čuje. Nitko za nikog nema vremena. Svi besciljno tumaraju svojim putem. Opterećeni smo i u većini prečujemo svoje sugovornike. Za ništa i nikog nemamo vremena. Tehnika nam je postala opsesija s kojom se želimo obraniti i zadržati nekakvu imaginarnu sigurnu zonu u kojem nas nište ne može dotaknuti. Uvijek smo u bijegu da ne budemo ranjeni da nas sve više i više ne povrijede. No sve je to bijeg od sebe.

Bog nam pristupa uvijek sa ljubavlju i nudi nam svoju sigurnost. On se ne libi govoriti istinu da njegov život je za svakog od nas i da se on želi za svakog od nas predati kako bismo mi imali bolji život. Zato je s nama ostao. Nikada nas ne napušta već nas prati i želi da ga prepoznamo kao onoga koji je uvijek pored nas. kako god sve oko nas je produkt jer smo se oglušili o njegovu svetu riječ. Više živimo od riječi ljudi. Dopuštamo da nas svatko oblikuje po svojim nezdravim postulatima. Željni smo svega onoga što nas nikako ne može usrećiti. I stvaramo utvare imaginarnih svjetova koji su neuhvatljivi. Ako mislimo svoj život poboljšati na nama je da započne transformacija u novog čovjeka. Čovjeka vjere. Čovjeka koji je u stanju u svakom trenutku odgovoriti na Božji poziv obraćenja. Ta na nama je taj dar kojim svatko od nas ma koliko nosio boli u svojem srcu ima mogućnost promijeniti se u cijelosti.

Prestanimo kukati nad sobom i poslušajmo što je Krist za nas spreman učiniti. Svjesni smo da je teško u životu svjedočiti svoju vjeru. Postaješ izopćen i nisi dobrodošao. No na nama je samo dati i predati sav svoj životni problem Bogu u ruke. Bog je naše utočište, naša snaga. I kad to znamo onda znamo za kim nam je proći. Zato danas učinimo za sebe novost. Posvetimo se životu kojim ćemo mi upravljati a ne netko kako nam je odredio. Vjernik živi od vjere i povjerenja u Boga a ne nekim načinom koji nas udaljuje od Gospodina. A on kreće i danas iznova kako bi ponovio djelo ljubavi za naše osobno otkupljenje. To nije prisjećanje ili kakav spomen na njegovu žrtvu. Za nas je to danas iznova svjedočanstvo da Božja dobrota nadilazi našu osrednjost i da je Bog spreman ponovno u ljubavi se predati za nas i naše spasenje. Ništa nam ne smije stati na putu našega ostvarenja pa ni želja za vlašću ili bilo što što bi nas odvelo od Gospodina.

Danas spoznaj što te je to odvlačilo kroz cijelo ovo vrijeme i započni proces odbacivanja svega što je negativno da bi On zaživio u nama. Bez Boga nema života. Bez Boga nema radosti. Zastanimo danas u svojoj intimi zahvalimo se Gospodinu za sve što je učinio za nas. Ne dopustimo da nam nezahvalnost zatvara put spoznanja kolika su velika Božja djela učinjena na nama. ljudi su sposobni jako brzo zaboraviti na sve dobro učinjeno od ljudi a kamoli ne od Boga. Zato danas uđimo u milost Božje prisutnosti. Ljubimo Gospodina koji se za nas predaje i za naše spasenje. Krenimo putem radosti i mira i neka Gospodin na dobro surađuje sa svima nama. I ne zaboravimo dobročinstava njegovih.

don Damir Bistrić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

82 − 76 =