Prestanite se dirati u tuđe živote, druge osuđivati i prosuđivati po sebi
Kako dani odmiču uvijek smo u nekoj dilemi. Sve stvari gledamo s odmakom od stvarnosti. Uvijek smo u nekoj uljuljanosti prema stvarnosti koju nam je obećao Bog a to je život vječni. Ta neizvjesnost nas puno i ne zanima.
Nekako smo se fokusirali na ovo trenutno i to nam je životna briga. Kako dani odmiču sve nas manje interesira što će to biti s nama. Gotovo smo na pragu koji ne vodi nigdje. Mnogi se i ne pitaju o životu vječnome. Oni promatraju svoj život samo na razini ovog opipljivog a ono nebesko to je negdje u visinama. To je nešto imaginarno. Doista smo se udaljili od onog što je život. Priljubili smo se zemlji i izgubili dodir sa nebeskim. Dilema koja nas udaljuje od života vječnoga je naša patnja koju prolazimo. I to je patnja koja se gomila jedna na drugu. Kad ne vidimo izlaza onda se sve fokusira ovo što ne garantira bolju i dobru budućnosti. Uzmanjkalo nam je vjere. previše smo površni u velikoj želji Božanskih brzih zahvata i intervenata. Ponekad se više pouzdamo u ono što je prolazno jer nemamo povjerenja u Boga kojemu je moguće sve.
Tu dolazimo do današnjeg evanđelja. Slika molitelja je u dvije dimenzije. Farizejeva koja je vezana uz ljudsku oholost i nevjeru. Koliko je samo ohol vidi se iz njegovih riječi i dijela kaže Isus o farizeju kako se molio: „Farizej se uspravan ovako u sebi molio: ‘Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili — kao ovaj carinik. Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.“ On je doista na izvana vršitelj svega zakona. On daje desetinu. Posti dvaput u tjednu. Ali sve je to ništa niti njegova milostinja od suviška niti njegov post nemaju veze s vjerom. On je protuha. Niškorist koji je prepun sebe. Njegova je molitva egoistična, zatvorena i bezobrazna. Pred Božjim licem ne može biti uslišana jer je bezočna i prema bližnjem nevrijedna. On sebe smatra pravednikom. Nedostaje mu poniznosti i pokornosti vršenja Božje volje. No ništa ga ne priječi da se pred Bogom pohvali kako je on pravednik. „Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici.“
I naš je sustav u vjeri na ovoj razini. Smatramo kako grijeha nemamo. Sve je više tih nekih vjernika koji se svrstavaju u pravednike, svece koji sebe doista ne vide. Problem su im svećenici jer kao oni žive životom lagodnosti. No što to oni znaju o svom župniku. Izmišljene priče koje su samo razlog njihove ponekad bolesne mašte i ogovaračke tehnike ocrnjivanja. Takvi kritiziraju sve oko sebe. Svima nalaze mane. Nitko im nije dobar. Ali imaju oni nakrivljene glave u crkvama. Pobožni su i snimaju što je tko obukao u nedjelju kraj koga je sjeo da mogu svoju bolesnu maštu razrađivati. To su sluge zla koji lažuči stvaraju od sebe pravednike. Svi su ostali grabežljivci, nepravednici, preljubnici. No oni ne govore o drugom. Oni govore o sebi. Jer to su oni. Doista mislimo da ćemo s mnoštva uspoređivanja zadobiti Božje milosrđe. On svakog poznaje najbolje. On zna grijehe svih. Ne samo nekih već svih. Više se ponašamo kao ne umjereni i oholi farizeji i zato naše molitve pred Boga ne dopiru. Oholici ne može biti uslišano ništa jer njegove su molitve zle i nedostojne Božje dobrote. Ponizimo se i priznajmo grešnima. Potrebiti oproštenja. Potrebiti Božje milosti i praštanja. „A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: ‘Bože, milostiv budi meni grešniku!“ Bog na ovakvu molitvu i traženje ne može biti ne osjetljiv. Prestanite se dirati u tuđe živote! Prestanite druge osuđivati i prosuđivati po sebi. Ako želiš imati život vječni, život u Bogu brini se o sebi. Pustite ljude koji pate na miru. Nemojte im zagorčavati život još više nego što prolaze svoje patnje. Dovoljno im je što ste ih stigmatizirali i osudili. No ne zaboravite oni će baštiniti život i blagoslov usprkos svega što su prošli jer nose poniznost i iskreno traže oprost a vi koji ih ogovarate i činite im zlo nećete baštiniti života vječnoga. Tko si ti da osuđuješ drugoga? Pogledaj u sebe i vidjet ćeš razvalinu, baruštinu, smrad i smrt. Cijenite ljude! Ako im možete pomoći, nemojte da to prođe mimo vas. Molite u poniznosti. Vršite Božju volju i baštinit ćete život vječni. „Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.“
don Damir Bistrić
