Jedan župljanin prestao je ići u crkvu. Ranije je svake nedjelje odlazio na Svetu misu. Vrijeme je prolazilo i svećenik je odluči posjetiti ga.
Došao je u njegov dom; vrata su bila otvorena i svećenik je ušao. Bivši župljanin sjedio je sam pored kamina. Ugledavši svećenika, klimnu glavom u znak pozdrava i rukom mu pokaza mjesto da sjedne. Smjestivši se udobno, svećenik poče promatrati divnu igru plamenova u kaminu. Šutjeli su obojica.
Nakon nekoliko minuta svećenik iznenada ustade, uze klješta i sa njima dohvati jedan plameni ugarak, te ga stavi u stranu, daleko od jedinstvene vatre. Zatim ponovo sjede. Šutnja potraja.
U međuvremenu, izdvojeni ugarak prestao je da plamti, snaga mu je jenjavala i uskoro postade hladan i crn. Svećenik ustade ponovo i klještima vrati ugašeni ugarak u vatru. Trenutak kasnije, on je ponovo počeo da gori zajedno sa drugima.
Ostavljajući klješta, svećenik u tišini krenu ka vratima kad na pragu začuje njegove riječi:
– Hvala za posjetu i propovijed u kaminu. U nedjelju ću sigurno doći.
Autor nepoznat
