U kršćanskom duhovnom životu znane su nam molitve upućene Bogu: Ocu, Sinu, Duhu Svetom, Blaženoj Djevici Mariji, mučenicima, blaženicima, svecima i anđelima.
Manje su nam poznate molitve upućene svecima, njihovu tijelu obilježenu ranama (stigmama). Tako u spektru molitava i katoličkoj duhovnosti postoji snažna, aktualna i predivna molitva upućena svetom Franji, obilježenom svetim ranama. Riječ je dakako o stigmama koje je sveti Franjo na tijelu nosio.
Što su stigme
Riječ stigme dolazi od grčke riječi stigma (pečat, urez, rana, žig, otisak). Riječ stigma rabilo se za označavanje životinje ili predmeta, kako bi se pokazalo vlasništvo ili odredište. Pojam stigma pronalazimo u Starom i Novom zavjetu. „I Jahve mu je rekao: ‘Idi kroz grad, usred Jeruzalema i postavi biljeg na čelo ljudi koji uzdišu i koji plaču zbog svih gadosti koje se čine usred njega. Potpuno ubiti starca, mladića i djevojku, malu djecu i žene; ali ne prilazi ni jednom čovjeku na kojemu je žig; i počnite u Mojem svetištu. Zatim su započeli sa starješinama koji su bili prije kuće (Ez 9,4-6). A u Novom zavjetu: „I vidjeh: gle, Jaganjac stoji na gori Sionu, a s njime sto četrdeset i četiri tisuće – na čelima im napisano ime njegovo i ime Oca njegova!“ (Otk 14,1). „I neće više biti nikakva prokletstva. I prijestolje će Božje i Jaganjčevo biti u gradu i sluge će mu se njegove klanjati i gledati lice njegovo, a ime će im njegovo biti na čelima“ (Otk 22,3-4).Kod sv. Pavla riječ stigmata označava Isusove rane na čovjeku. Prvenstveno se misli na pet rana Isusovih, koje Bog utiskuje u one osobe koje je predodredio. Stigme su Isusove rane utisnute Božjim zahvatom u ruke, noge i bok. One mogu biti vidljive i nevidljive, stalne ili prolazne. Sveti Franjo nosio je na sebi svih pet znakova, pet rana Isusovih. Za razliku od svetog Franje, neki su sveci nosili samo neku od tih rana. Primjerice, samo ranu na boku ili na čelu, kao rane od trnove krune. Iako je riječ o ranama koje su stigmatizirane osobe nosile danima i mjesecima, one se kod nisu inficirale ni gnojile. Tako je bilo i kod patra Pija iz Pietrelcine. Te stigmatizirane rane ne zacjeljuju uz pomoć lijekova ili drugih medicinskih sredstava. Bog sam po svome anđelu utiskuje rane u osobu koju je izabrao i odredio da mu bude u svijetu snažan svjedok vjere.
Dani ekstaza i nebeskih viđenja sv. Franje
Životopisci sv. Franje pripovijedaju kako se pred kraj ljeta 1224. popeo šesti put na brdo Verna da ondje posti tijekom osobne četrdesetnice u čast Velike Gospe. Bila je to duhovno-pokornička četrdesetnica velikih ekstaza i neprekidnih nebeskih viđenja. Tijekom četrdesetnice sveti je Franjo uranjao u duboku molitveno-duhovnu kontemplaciju. Brat Leon u to je vrijeme često vidio sv. Franju zanesena u molitvu i uzdignuta nad zemljom. Bio je tjelesno uzdignut do visine od tri lakta, a katkada do visine stabla ili krošnje bukve. Jednom ga je vidio u velikoj visini okružena tako jakim svjetlom da nije u to svjetlo mogao gledati. Sve je to doživljeno bilo plod žarke molitve sv. Franje, plod velike jubavi prema Bogu i želje da u svome tijelu osjeti dio boli koju je Isus podnio u svojoj Muci i smrti na križu.
Molitva sv. Franje – suobličenje raspetom Kristu
Na blagdan sv. Križa sveti je Franjo molio pred svojom redovničkom ćelijom okrenut prema istoku: „Gospodine moj, molim te da mi udijeliš dvije milosti prije nego što umrem. Prva je da za života osjetim u duši i na tijelu, koliko je to moguće, onu bol što si je ti, slatki Gospodine, podnio za svoje pregorke muke. Druga je da osjetim u srcu, koliko je to moguće, onu neizmjernu ljubav kojom si ti, Sine Božji, gorio da dragovoljno podneseš toliku muku za nas grješnike.“
Umjesto zaključka
U svetom Franji tijekom njegova zemaljskog života neprekidno su rasli žarka pobožnost i razmatranje ljubavi prema Isusu, i težnja za stvarnim preoblikovanjem osobnosti u Isusa, koji neizmjerno ljubi i pati. Stigmatizacija i stigme sv. Franje plod su te molitve, žarke ljubavi prema Isusu, te velikog suosjećanja prema Isusu Patniku. Zato bi se naša duhovno-tjelesna pozornost trebala zaustaviti na motivu, a ne na posljedicama te motivacije. Stigme i stigmatizirano Franjino tijelo ne bi smjeli biti samo, ili nikako samo, predmet divljenja tome Božjem čudu. Rane sv. Franje neka budu primjer i misao vodilja za svakoga od nas, da Isusa treba nasljedovati, njemu se suobličiti za vrijeme zemaljskog života, u molitvi i muci. A to znači ne bježati od patnje nego u praktičnom životu znati rasti u duhovno-kreposnu životu u kojemu Isusa nadasve ljubimo i njemu nastojimo postajati slični u svemu.
Molitva svetom Franji obilježenom ranama
Sveti Franjo, na La Verni obilježeni svetim ranama, svijet čezne za tobom kao ikonom raspetoga Isusa. Treba tvoje srce otvoreno Bogu i čovjeku, treba tvoje bose i ranjene noge, tvoje probodene i u molitvi uzdignute ruke. Žudi za tvojim slabašnim, ali snagom Evanđelja jakim glasom. Pomozi, Franjo, današnjim ljudima da spoznaju zlo grijeha i da očišćenje od njega traže u pokori. Pomozi im da se oslobode i samih struktura grijeha koje pritišću današnje društvo. U svijesti ljudi na vlasti nanovo oživi neodgodivost mira u državama i među narodima. U mlade ulij svoju svježinu života kadru oduprijeti se zamkama mnogostrukih kultura smrti. Uvrijeđenima svakom vrstom zloće posreduj, Franjo, svoju radost umijeća praštanja. Svima koje razapinju trpljenje, glad i rat ponovno otvori vrata nade. Amen.
Vlč. Vladimir Trkmić
