Raspeće čovjeka našeg doba

Čovjek pogledom na križ Isusa Krista promatra raspeće Bogočovjeka. I pri tom pogledu ima mogućnost razmišljati o svom svakodnevnom razapinjanju i raspeću.

Danas smo razapeti između dobra i zla, između mržnje i ljubavi, stvarnosti i iluzija, između materijalnog i duhovnog svijeta. Sva ta raspeća su težak križ, težak teret pod kojim padaju i ponovno se dižu naši suvremenici. Čovjek može slobodno birati dobro ili zlo, ali mučno razapinjanje ne može nikako izbjeći.

Raspeće između dobra i zla

Biti stalno razapet između dobra i zla nije lako. Birati dobro ili zlo često su vrlo teške odluke. Kaže se. Dobro dolazi od Boga, a zlo od njegovog protivnika – Sotone, demonskih sila. Gdje si ti, gdje smo mi? Što sijemo, to ćemo sigurno i žeti. Prepoznajemo li baš uvijek jasnu razliku dobra od zla? Kakvi su naši ljudski tragovi na našoj životnoj stazi? Niz takvih pitanja stavlja nas pred križ, pred promišljanje o sebi i vremenu u kojem živimo. Kakva me sila pokreće? Sila koja izgrađuje čvrsti duhovni mir, ili sila koja stalno razara naš um i emocije? Po plodovima ćete ih prepoznati piše u Novom zavjetu. Katolik može slobodno dopustiti da u njemu djeluju dvije energije, dvije sile. Jedna koja ga duhovno uzdiže, a druga da ga razara, čini slabićem, nezadovoljnim Božjim stvorenjem. Osobom koja oko sebe zrači konstantni nemir, zlobu, zavist, egoizam. Tvoje raspeće traje i traje. Osjećaš li da si duhovno jak, ili osjećaš da si užasno slab? Što je u tebi jače: ponos, hrabrost, dobrota, požrtvovnost prema obitelji? Ili si na strani onih koji stalno govore: ništa ne valja, ništa na ovom svijetu nije više kako bi trebalo biti? Sve je to moralna baruština od „glave do repa“. Siješ li oko sebe verbalno negativu ili pozitivu? Živiš li ulogu Veronike, Šimuna Cirenca, ili rulje koja srdito viče raspni ga, raspni ih. Dosta nam je zla svake vrste. Propet u svojim mislima, zauzimaš li desnu stranu križa Kristova, ili lijevu stranu križa? Stojiš li pod križem s desne strane, uz Mariju i Ivana, ili ti je draža lijeva strana na kojoj su životno promašene osobe? Slikari su tijekom povijesti Crkve slikajući raspeće jasno razlikovali desnu i lijevu stranu križa Kristova. Desnu stranu su prikazivali sa dobrim osobama, a lijevu stranu sa lupežima koji se nikada nizašto ne kaju. S obzirom na Isusovo propovijedanje stvorena je takva sakralno – umjetnička, životno – simetrična stvarnost i životna realnost.

Raspeće između mržnje i ljubavi

U osobno duhovno – životnoj konfuziji teško je ostati „ normalan“, teško je biti samo na jednoj strani. Sijači mržnje, raznih podjela i nesnošljivosti su bučni u našem životnom prostoru. Sijači beznađa, depresije, razni spletkaroši svih vrsta dijele ljude, umjesto da ih povezuju. Želja im je raspeti, prezreti i omalovažiti što je dobro, što su još jaki duhovno – moralni stupovi opstojnosti čovjeka i obitelji. Gdje si ti? Razumiješ li nastalu situaciju rasipanja i sve veće razgradnje društva opterećenu demonskim silama? Ili si slijep da ne vidiš što se oko tebe događa. Gradiš li osobni kršćanski život, svoju sadašnjost i budućnost postojano, vezan  evanđeoskom dobrotom usprkos svim aktualnim vjetrovima koji jačaju razgradnju Crkve. Kažu da suprotnost ljubavi nije mržnja, nego ravnodušnost. Jesi li ravnodušan prema raspeću, materijalnom siromaštvu tvojih roditelja, djedova i baka? Da li ti je svejedno što se piše, javno govori, nudi i promiče preko medija, imaš li čvrste kršćanske stavove koji te vode putem dobra i evanđeoskih načela.

Raspeće između stvarnosti i iluzija

Iluzija je obmana, privid, umišljanje, varka u osobnom opažanju. Koliko ima umišljanja na račun pripadnosti Katoličkoj crkvi. Maštanja i mistifikacija da smo jedan katolički narod koji u svemu prednjači pred drugima. A činjenice pokazuju suprotno. Pričinja nam se da smo ugledni, gotovo savršen narod Katoličke Crkve. Svakodnevni događaji pak pokazuju drugo lice. Razapeti smo između onog što je naša maštarija, mistifikacija ili privid konkretne stvarnosti. Veliki broj rastavljenih, veliki broj mladih koji žive zajedno, a da nisu vjenčani. Brojni krizmanici koji nakon krizme ne dolaze više u Crkvu. U obiteljima često nema zajedništva, sloge i snošljivosti. Nestaje korak po korak empatija prema starim roditeljima, djedovima i bakama. Zabijamo glavu u pijesak poput noja maštajući kako je naš narod visoko moralan u odnosu na druge narode Europe. A često je nezasitna pohlepa za novcem, za standardom, za materijalnim, ispred svega na djelu u konkretnoj stvarnosti.

Raspeće između materijalnog i duhovnog svijeta

Imati, imati, i ići ukorak s drugima životni je moto mladih naraštaja. Ne zaostajati ni po čemu od svojih vršnjaka. To je već očito kao stvarnost među đacima osnovnih škola, srednjoškolcima. Sreća je imati, a nesreća ne imati. Ne biti preko ljeta barem nekoliko dana na moru je žalosna sramota. Zimi otići na skijanje u inozemstvo sa svojima je „cool“. „ Vau“ kakav stan ima moj prijatelj. I meni vruće postaje životni san tako nešto kupiti sebi. Materijalno nam se samo po sebi nameće ispred duhovnog. A razne reklame ga još više nastoje potisnuti u dubinu čovjekove egzistencije. Trka za materijalnim stalno traje i nažalost ne završava. Teško je stati, jer jedno materijalno ostvareno iziskuje drugo. I tako ponekad ljudi ostvare gotovo sve snove, a duša im ostane prazna, pogled nezadovoljan, jer još uvijek nešto nedostaje. Dani i godine neumitno teku, djeca brzo rastu, stari se, a članovi pojedinih obitelji gotovo se ni ne poznaju. Nema gotovo ništa duhovno, zajedničko što ih veže u zajedništvo. Žive kao stranci u svojoj vlastitoj kući, vlastitom domu. Počinju ženidbe, udaje, i raspada se „carstvo“ na više dijelova i dolazi samoća. Duša je prazna, neizgrađena, neproduhovljena, žalosna i nesretna. A kako ne bi, kad ju je trka za materijalnim dobrima potisnula, umrtvila i ušutkala. Tek kada nastanu užasno veliki problemi, neizlječive bolesti, otvaraju se molitvenici, ide se na hodočašće, pokušava se spašavati ono malog duhovnog što još tinja kao slabašna vatra.

Nada i ufanje

Zato izbjegavaj žestoku i stalnu trku za materijalnim, za svakom vrstom konzumerizma. Budi jednostavan i ponizan pred Bogom i čovjekom. Sve svoje pouzdanje i nadu stavi i stavljaj u Gospodinove ruke. U njegovo srce i milosrđe. „ I tko god ima tu nadu u njemu, čisti se kao što je on čist.“ 1. Iv.3,3. Biti duhovno čist, Bogu posvećen i otvoren vječnosti cilj je nadam se svakoga od nas. Jer nema čvrste sigurnosti  u sadašnjosti, ako živimo samo za potrebe tijela, uma i užitka. Povrh svega postoji nada da smo ovdje samo na proputovanju, da nam ovozemaljska stvarnost nije jedini cilj. Za let smo stvoreni. Za duhovno budimo otvoreni. Ljubimo Isusa. Živimo za neprolazne vrijednosti, a ne pretežno za materijalno. „ Nego kako je pisano: Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube.“  1. Kor. 2,9

vlč. Vladimir Trkmić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

− 3 = 3