Božja je ljubav uvijek na djelu. On je uvijek za nas koji vjerujemo izvor radosti života.
Svaki put kad se od njega udaljimo otvaramo prostor samouništenja.
Vrijeme u kojem jesmo, svatko se smatra pozvanim da se može upustiti u sitničavost detaljistike govoriti i komentirati o vjerskim pitanjima. Takvi sve znaju na razini dva promila kavanske diplome. Po svojim vlastitim mjerilima mjere živote onih koji vjeruju nazivajući ih pogrdno. A po svojim vlastitim teškim grijesima proiciraju se na živote vjernika kako bi ih izvrgnuli javnoj sramoti i poruzi iako se u njihovom životu nakupilo tone smeća, razvrata i nepoštenja svake vrste.
Oni se predstavljaju kao veliki filantropi. Gorljivi su za pravu vjeru premda su vjerski agnostici i vjerski ateisti koji nikada ne prakticiraju svoju vjeru ili o kakvim događajima kad jednom godišnje moraju na kakvu sakramentalnu žurku no ipak se smatraju pozvanim dijeliti lekcije pa i samom Bogu.
Dirljivo je samo s koliko neznanja pojedinci misle kako su važni i kako je njihovo mišljenje vele uvaženo. Takvi znaju bučno komentirati i negativno se izražavati prema vjernicima i govoriti pošprdno o Crkvi a sebe ipak predstavljati kao mjerilo vjerskog života pozivajući se na kojekakve svoje pretke koji su bili crkveni službenici a vrlo su slični nekakvim današnjim progresivistima, iako je to laž, kojima je Bog danas samo kao i u Kristovo vrijeme izvor njihove snažne velike moći jer bez toga su nitko i ništa. Kad ih se ogoli od vlasti i moći vidljiva im je njihova osrednjost i ograničenost neuspjelih crkvenih političara uz jeftin populizam nezadovoljnika koji im odobravaju njihov prozelitizam.
Krist koji je prošao ovom zemljom čineći dobro uvijek je imao one koji su u mu vječno prigovarali. Boljela ih je istina iz njegovih Božanskih usta. Sebe su smatrali napadnutima jer ipak su oni među važnima i uvažavanima. Njihova se svaka morala ispoštovati no oni nikada nisu poštovali Boga a Bog im je služio samo za osobne interesne svrhe kako bi uvjeravali one koji su bili ispred njih o svom velikom poštenju.
Sebe su postavljali kao mjerilo svega i ono što bi u svojoj izbezumljenosti rekli moralo bi se poštovati kao svetinja. Oni su bili poznavatelji zakona. Onih istih zakona koja su sami pisali prema sebi i svojima da im bude dobro a Božje zakone su odbacili. To su oni koji se vječno pozivaju na svoju veliko progonstvo koji su podnijeli ipak poradi sebe a danas sebe ponovno proglašavaju žrtvama u žrtvoslovnom društvu a bili su suradnici najvećih progonitelja svetosti Crkve ostvarujući se u svakovrsnim ucjenama, izmišljotinama i progonstvima pravednih.
Kristu nije bitna nikakva ljudska patvorina moći. Nikakva ljudska vlast mu nije bila važna niti mu je trebalo ono što ljudi cijene kao izvor uvaženosti.
On ima važno poslanje donijeti za one koji su ugnjetavani mir i da ih pouči da se nikada ne povedu za onima koji im se nude kao jedini, moćni, važni, spasitelji. No ipak su ljudi za sva vremena pokvarljiva roba. Mnogi će radije ostavit Boga kako bi napunili svoje džepove. Daj mu vlast i vidjet ćeš kakav je. Nema ni jednoga koji se brine za potrebe dugoga i onih koji su najnezaštićeniji u društvu ma pod bilo kakvim kršćanskim predznakom.
Svaka vlast bilo politička bilo vjerska kad nema Boga na prvom mjestu se izobliči. Postaje nakaza i uništi sve dobro. Postaje pozornica demonstracije moći. Moć kroz vječnu osvetu i iživljavanje nad onima koji ne misle isto.
Kad se napusti Bog tada se moć predstavlja kao paravan iza kojega se uvijek krije velika nesposobnost i intelektualna ograničenost. Zato danas Krist jasno se bez zadrške obraća onima koji su se smatrali važnima u vjeri.
U svojim važnim životima sve je bilo pred njima. Od korupcije, kriminala, lopovluka, zla svake vrste. Od silovanja do otimačine sve samo da se steče što više za mnoge naraštaje. A baratali su sa svetim i sebe su nazivali svećenicima. Velikim baratateljima Božjih otajstava kojima je Bog bio nepravedan jer nije ispunjao njihove želje. „Put Gospodnji nije pravedan!’ Čuj, dome Izraelov: Moj put da nije pravedan? Nisu li vaši putovi nepravedni? Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu, pa zbog toga umre, umrijet će zbog nepravde što je počini. A ako se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti što je bijaše činio, pa stane vršiti moje pravo i pravicu, živjet će i neće umrijeti. Jer je uvidio i odvratio se od svojih nedjela što ih bijaše počinio, živjet će i neće umrijeti.“
Bog nam danas stavlja na srce veliku istinu da se ostavimo ljudskih procjena i da započnemo živjeti kao oni koji su sve svoje stavili u Božje ruke i u Božju ljubav. Povjerenje koje je tada izlazi u nama stvara sigurnost. Samo snažan zaokret u obraćenju od svega što je bezbožno unosi novost života koja je posvetna i izvor milosti. Vratimo se vjeri. Sebe stavimo u jedine moćne ruke koje nas čuvaju nad svakim ljudskim zlom. Bog je izvor našega spasenja. Sve što je oteto za sva je vremena prokleto. S Kristom izgrađujmo svoju sigurnost jer on je jedini spasitelj koji nas ljubi do kraja za zajedništvo s njim u vječnosti.
don Damir Bistrić
