Došašće je za svakoga od nas vrijeme radosti. Vrijeme kada se rađa priprava za događaj Božića. Zato oko nas sve pršti. Svijetli. Sve je nabijeno osjećajima topline radosti, blagosti.
No zaboravljamo da je vrijeme došašća pokorničko vrijeme. Vrijeme obraćenja. To je vrijeme koje nas upravo želi vratiti svim onim divnim stvarnostima koje čine život. Od kojih smo se udaljili. Povratak onima koji su nam najvažniji i najbitniji. Na kraju krajeva to je povratak k sebi. Iscrpili smo se kroz ovo zadnje vrijeme sa svim i svačim. Nitko od nas ne negira da bolest danas ne postoji. Gotovo manično pratimo samo brojke. Iz trenutka u trenutak pratimo vijesti kao da ih učimo napamet. Kao da smo voditelji dnevnika ili pak da s tim što imamo informacije nešto dobivamo. Sebe smo opteretili sa svim što u nama uzrokuje tjeskobnu bol u kojoj se osjećamo sve više nesigurni i u strahu od svega.
Započelo je neko vrijeme terora straha. Straha od ljudi. Straha od svega. I taj strah izlazi iz našega pažljivog, pretjeranog, budnog slušanja i praćenja priopćenja informacija. Pridajemo važnost nebitnim postotcima i kalkulacijama koji u nama unose nepodnošljivi nemir. Postali smo okovani robovi straha koji će zasigurno imati ogromne posljedice na našu budućnost. Na naše duševno i duhovno zdravlje. Trgnimo se. Ovo sveto vrijeme otvara nam mogućnost novog pristupa svemu. Ovo vrijeme je vrijeme blagoslova da i u ovim neizvjesnim trenucima se izdignemo. Da se zaokupimo sa vrednotama života. Da otpočne naše intenzivno druženje s Kristom. Sa Isusom Kristom možemo sve. On je onaj koji nam otvara novi život koji nije opterećen. Oslobađa nas od prisilne želje fokusiranosti na strah.
Krist dolazi da nas oslobodi i pripravi na radost života. Jer Bog želi da budemo radosni. Da uživamo u životu. I ma koliko sada bili prisiljeni na manjak druženja pripravljajmo se za dobro ulaganje u svoje društvo i ljude koje volimo i čija nam blizina uskraćena. Kroz Božju blizini otvarat će nam se mnogo toga u ovo vrijeme. Možda ćemo postati svjesniji gdje još više ulagati. Iskristalizirat će se sve. Ovo vrijeme postat će vrijeme spoznaje na koga se možemo osloniti a kome smo usputni. To donosi i naš spasitelj. Kako to lijepo danas prorok Izaija oslikava situaciju našega društva i govori da je Krist sasvim nešto drugo. „Neće suditi po viđenju, presuđivati po čuvenju.“ Naš Bog je Bog ljubavi. Bog obnovitelj čovjeka. Svemogući Bog. I upravo u Kristu ostvaruje ono za čim svatko od nas teži. Radosti, sreći, miru, blagostanju.
Dopustimo da umjesto zloduha straha da nas obuzme radost Duha Svetoga. Da s njim se iznova oblikuje naše srce naš duh. Da znamo prosuđivati što nam je potrebno a što nije. Da znamo prepoznati što je dobro za nas a što loše. Dopustimo da Duh Sveti na nama danas otpočine. Da nam da snage u svakom životnom izazovu i da nas vodi putem hrabrosti istine. Tada će se ispuniti pismo i na nama. „Zlo se više neće činiti, neće se pustošiti na svoj svetoj gori mojoj: zemlja će se ispuniti spoznajom Gospodnjom kao što se vodom pune mora.“ Neboj se kreni u život u snazi Duha Svetoga. Gospodin te štiti i brani. Ljubavlju te čuva.
don Damir Bistrić
