Brz tempo života malo nam ostavlja vremena za dobre i kvalitetne stvari u životu.
Svakog dana pokušavamo pronaći dobrog vremena nakon napornog radnog dana. Nakon napornih susreta s ljudima. Naporne radne okoline prepune zavisti i podmetanja. Teško se ne prepustiti nekoj praznini u kojoj uvijek pokušavamo analizirati situacije koje su nam dosadile. Razočaranje i bol je teško nositi sam. Tada se obično na izmaku snaga uhvatimo telefona i pokušavamo podijeliti svoje opterećenje bilo da razgovaramo ili pak izmjenjujemo tekstualne poruke. Tražimo razumijevanje. Pokušavamo naći adekvatnog sugovornika koji će nas barem saslušati. No toga je sve manje. Tako je teško naći dobrog sugovornika koji će to naše stanje ranjenosti razumjeti. Koji neće nakon povjerenih situacija to raznijeti okolo uz svoje zlobne interpretacije. Došlo je teško vrijeme da svatko jedva čeka trenutak kako bi iskoristio ljudsku slabost, ranjenost i bol da ga još više potkopa.
Svi se svima prave prijatelji. Svi su na nekom znakovitom stupnju okupljanja odglumljenog razumijevanja uz veliku želju što prije razglasiti ono što je povjereno u povjerenju. Znaš što ima novo? Nikad nećemo biti dovoljno dobri za ljude koji ne znaju što žele. Nikad nećemo biti dobi za ljude koji moraju osigurati svoj ego. Takvi se uvijek podvaljuju za dobre prijatelje a u biti su samo za transfer informacija. Oni čak i sami dolaze da kao provjere naša stanja jer su poslani da vide kako tko diše. Misle da ih se ne može prozreti jer imaju visoko mišljenje o sebi. No u svoj svojoj navodnoj mudrosti ipak su samo loši čak štoviše jako loši, prozirni agenti svojih nalogodavaca. Tad onda shvatiš da jedini na koga se možeš osloniti je Bog. Samo On ostaje kao najdragocjeniji slušatelj u našoj životnoj borbi sa zlom. Samo on može razumjeti naše ranjeno srce. Našu povrijeđenost. Naše poniženje. Sve što prolazimo.
Kad imaš Boga za svog zaštitnika nema se potrebe ničega bojati. „Pravednici zazivaju, i Gospodin ih čuje, izbavlja ih iz svih tjeskoba.“ U svakoj situaciji uvijek smo u mogućnosti se obratiti Bogu. Ponekad doista mislimo da nam je potrebno puno riječi i objašnjavanja situacija. Jer tak kad pomno razložimo kao tek onda će Bog shvatiti sve kako nam je teško. Zato se svi mi umorimo molitvom koja onda postane jadanje bez dostojanstva. Da, mnogo će danas govoriti kako oni ne trebaju ići u crkvu kako se ne trebaju ispovijedati oni sve to mogu onako u svojoj privatnosti. Doista moliti se može svugdje jer Bog ne može biti zarobljen ali ujedno ne može biti ni privatan. Zato danas lijepo kaže što se tiče svih tih naših privatnih molitava. „Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani. Ne nalikujte na njih.“ Moliti znači imati povjerenje.
Naš Gospodin ne želi da gubimo svoje dragocjeno vrijeme na nešto što je sporedno. Na te neke koji su nam uništili dan. Koji su nas doveli do ruba suza, do ponora sumnje u svoju vjerodostojnost. On ima nešto dugo za cilj. A to je da krenemo naprijed i da se ne osvrćemo na sve što se iz događalo. Jer svaki put kao počnemo razmišljati analizirati postupke prema nama otvaramo mogućnost dijaloga sa đavlom. Tada je taj napasnik u nama želi probuditi osvetu, mržnju. Zato nema rasprave sa zavodnikom. S đavlom se ne razgovora. Bog je tu sve a osobito naš branitelj. Zato nam i kaže kako se ponašati u svim kriznim situacijama i potrebama. „Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete.“ Zato molite onako kako nas je naučio. I nema dvojbe u ništa jer je u toj molitvi sadržano sve. Ova molitva nad molitvama neka od danas bude naš centar. Naš početak i završetak dana. Molitva preporađanja. Molitva izlječenja. Tada nema nikakvog straha ni bojazni jer On naš Otac doista zna za svaku našu bol i bolest. On zna svaki naš životni problem. On zna sve naše težine. Sve naše potrebe. Molimo sa srcem vjere i nema straha. Tada dobivaš sve. Tada imaš mir i snagu za podnijeti sve životne izazove i kušnje.“ I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga.’ Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke, otpustit će i vama Otac vaš nebeski. Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka.“
don Damir Bistrić
