“Stoga od tebe tražim da prvi petak nakon tijelovske osmine bude posvećen naročitom blagdanu u čast moga Srca, da mu se na taj dan učini časna naknada i prošnja naknadnom pričešću kako bi se naknadilo za sve nedostatke poštovanja dok je moje Tijelo u Euharistiji bilo izloženo na oltarima.
Obećajem ti da će se moje Srce raširiti da obilno izlije bujice svoje božanske ljubavi na sve one koji mu budu iskazali tu čast, i koji će nastojati da je i drugi iskazuju.”
Ovim riječima u velikom viđenju svetoj Mariji Margareti Alacoque davne 1675. započelo je djelo milosti proslave Isusova presvetog srca. Premda u našem kalendaru ima toliko svetkovina i blagdana uvijek nam je vidljivo na osobnoj razini da je sve to prepuno naših osobnih nedostataka. Sva naša liturgijska slavlja su opterećena našim ranama i brigama. Te vlastite brige i ranjenosti odvajaju nas od sabranosti. Misli nam lete u nepoznato. Nikako da odvojimo iskreno vrijeme koje je za Boga. Sve nam je postalo svojevrsno odrađivanje. Tijelom smo prisutni a duhom smo se udaljili od svetosti Božje. Na slavljima na koje smo pozvani bez obzira koliko god bilo uzvanika nitko od nas ne želi biti ne zamijećen niti. Svi se svom dušom trudimo biti primijećeni. Najlakše to činimo svojim egzibicionizmom u odabiru toaleta i ponašanju koji odskače i graniči sa ludilom. Jedino tako ili uz kakav gaf možeš biti primijećen. Glavno da se priča. Svaki dio našeg života je zapravo egzibicionizam. Kao da ne znamo više nikako pokazati ono što nam je a da burno ne reagiramo i da od svega ne napravimo dramu. Na sve smo osjetljivi. I najmanja situacija postaje određeni izvor kako bi smo iskazali svoje nezadovoljstvo svoje protivljenje ili pak kako bi rekli da smo u pravu. Svaki dio našeg života ranjen je upravo tim nezadovoljstvom koji se uvijek krije u neostvarenosti ljubavi ili u osjećaju pomanjkanja ljubavi.
I dok se danas sve ljubavi baziraju na nekakvim posjedovanjima zato život postaje nesiguran, neostvaren i uvlači se patnja. Onaj koji misli posjedovati ljubav od života ljubavi napravi krletku napravi smrtni zatvor u kojem nema života već samo vječni nemir. I upravo jer se današnja ljubav izgrađuje na lagodnosti, na užitku ljubav je poprimila sasvim jedan drugi oblik. Postala je iskorištavanje. Postala je udaljena od Boga a s time i od čovjeka. Jer ljubav je žrtva. Vječno potpuno davanje u bezgraničnosti. Ako to nedostaje onda nije ljubav. Gdje nema žrtve nema iskrene i vječne ljubavi. Upravo zbog nedostatka ljubavi koja je žrtva života sve se danas raspada. Ako se u brak ulazi samo zato da netko ne bio stao sam onda to nije ljubav. ako se ljubav temelji na iskorištavanju brzo to prođe. Tako gdje nema svega sebe nema ni snažene ljubavi koja je pokretač u svemu.
Tako i mi danas ne možemo shvatiti ovu svetkovinu ukoliko se ne otvorimo Božjoj ljubavi. Jer kod Boga nema polovičnosti. Vjera je ljubav. Divan dar vjere počiva na uzajamnoj ljubavi. Onaj koji vjeruje ima život vječni. Onaj koji ljubi ima život u sebi koji nikada ne prestaje. Ljubav koja oblikuje ovaj jalovi svijet od sveg zla i uprisutnjuje Božju ljubav. Nažalost naše ljudske su ljubavi kao i naši darovi kojima iskazujemo ljubav. One su površne i prolazne. Plastično srce izraz je plastične ljubavi koja kaže volim te dok mi poslužiš za moje potrebe kakve god one bile. Plišana srca znak su samo izvanjskog glamura ali u sebi u nutrini nemaju ništa za ponuditi. Sve ljudske geste kojima se danas želi iskazati ljubav je samo dobro odrađen poduhvat u kojem je uvijek jedna strana nezadovoljna jer dobije ono što nije ispunilo očekivanja.
Danas ovom svetkovinom Bog nam želi otvoriti novu stranicu u kojem ćemo se ucijepljeni u njegovo srce dovesti da doista svojim životom posvjedočimo za Božju ljubav. Onaj koji ne vidi svoje pogreške nikada se neće promijeniti. Zato je jako bitno vidjeti koliko griješimo kako bi smo se mijenjali. A jedino nas Božje, Isusovo srce može osposobiti za pravu istinsku ljubav koja će nas voditi prema radosti života. Danas krenimo zajedno u život milosti i ljubavi. „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.“ Kristovo srce naš je put. Put u kojem liječimo naše ranjenosti. Izvor milosti da ozdravi svaka naša ljudska ljubav. Svoja očekivanja stavimo postrani jer naša vizionarstva nikad nisu realna. Ne ulažimo u ljubav gdje je nema. Ako nije bilo ljubavi za tebe u bilo čemu dopusti da te Bog od površnih ljubavi izbavlja. „ Ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama, i ljubav je njegova u nama savršena.“ Neka Kristovo srce obnovi svojim ljubavlju naše supružnike i njihove brakove. Neka Kristova ljubav bude pokretačka snaga roditeljima za kršćanski odgoj njihove djece. Neka Kristovo srce oplemenjuje naše živote svojom ljubavlju i neka nam bude blagoslov. U svemu se poučavajte i revni budite.
Danas iskažite svoju ljubav onima koje volite gestama ljubavi koje su dragocjene. Zagrljaj, pohvala. Danas primijeti ljubav i zahvali na njoj. U svemu djelujte zajedno. Ne može jedna strana potezati a druga zabušavati. Neka nas Kristova ljubav uvijek vodi. Gledajući njegovu žrtvu za nas neka i naše onda srce bude prepuno Božje, Božanske, Kristove ljubavi koja živi i kraljuje u vijeke vjekova. „Ljubljeni, ako je Bog tako ljubio nas, i mi smo dužni ljubiti jedni druge.“
don Damir Bistrić
